Istraživanje pleistocena na 150 metara dubine

 

Nedavno je završena pomorska znanstvena ekspedicija na području Bahamskog otočja. Ništa posebno, reklo bi se na prvi pogled – vjerojatno se grupica znanstvenika okupila i robotima vadila uzorke stijenja i sličnoga iz morskih dubina. No, ovi znanstvenici nisu radili na taj, jednostavniji način.

Oni su odlučili sami vidjeti što se krije u vodi te su krenuli u ludi pothvat urona i do 150 metara.  Projekt je vodio istraživački centar the John H. Perry Jr. Caribbean Research Center, ustanova poznata po inovacijama u morskim istraživanjima. Ekspediciju je predvodio Michael Lombardi iz društva National Geographic, a njegovi suradnici dolaze s tri američka fakulteta.

Tim za dubinska ronjenja, koji čine Lombardi i Jeff Godrey sa sveučilišta Connecticut, u uronima je koristio nekoliko rebreathera s različitim mješavinama plinova, a svaki od rebreathera koristili su na različitim dubinama. Istraživanja su omogućila da se iz prve ruke promatra morsko područje s kraja ere pleistocena, koje se nalazi i do 150-160 metara dubine. Znanstvenici, koji se sve više pretvaraju u tehničke ronioce, donijeli su brojne snimke, uzorke i primjerke koje su skupili u ovom pothvatu te koji se već istražuju u laboratorijima. “Rad na ovim, novodostupnim morskim područjima, satkan je od izazova tehničke i psihološke prirode. Radili smo s najboljima u industriji kako bismo poboljšali ljudske mogućnosti u takvom stranom okruženju te kako bismo donijeli podatke i znanje, koje će pomoći u razvoju tehnologije namijenjene većoj učinkovitosti pri radu u vodi”, kazao je Lombardi. Kada su ga upitali čemu uopće takvo pomicanje granica i djelovanje u takvim okolnostima, Lombardi je odgovorio: “Vrijeme reakcije, donošenje odluka i interakcija među nama na tim dubinama, za razliku od korištenja robota, donijeli su nam jedno intimno i sirovo iskustvo te postavili nove izazove ljudskim mogućnostima”.