Ronioci koji su se susreli s kitopsinama vjerojatno su to doživjeli na nekoj lokaciji poznatoj upravo po kitopsinama.

No, zašto se oni okupljaju baš na tim mjestima ostaje zagonetka za mnoge morske biologe. Novo britansko istraživanje ponudilo je uvjerljivo rješenje zagonetke pomoću kojega će se, nadamo se, pomoći spriječiti katastrofalni padovi populacija vrste koja je već u posljednjih 75 godina smanjena za 63%.

Kitopsine samostalno putuju po cijelom svijetu, a nedavno je praćenjem utvrđena udaljenost od rekordnih 19312 kilometra koju je jedinka prevalila plivajući Pacifikom od Paname do Filipina. No, okupljanja kitopsina u grupama od 10 do 500 jedinki događa se samo na 20 mjesta u svijetu i to u blizini Australije, Belizea, Maldiva i Meksika. Ta su okupljanja vrlo rijetko poveziva sa specifičnim pogodnostima hranjenja koje pružaju plitke vode. Sada se vjeruje kako odgovor leži u fizičkim značajkama tih okupljališta. Znanstvenici na čelu s Joshuom Coppingom sa Sveučilišta Salford i Bryceom Stewartom sa Sveučilišta u Yorku surađivali su s programom za istraživanje kitopsina u moru Maldiva kako bi proveli globalnu studiju koja traži zajednički nazivnik mjesta okupljanja. Sva su se pokazala plitkim vodenim mjestima koja brzo vode preko strmih padina na prostore između 200 i 1000 metara dubine. Zaključeno je da su tri glavna razloga zbog kojih kitopsine biraju ove prostore: koriste duboku vodu za hranjenje zooplanktonom i lignjama, strme padine djeluju da bi hranjive tvari iz dubine mogle donijeti prema površini i tako privlačiti plankton te u plićaku, ne samo da mogu konzumirati koralje i riblja mrijestilišta, već se mogu i zagrijati nakon dubokog ronjenja u hladnim vodama temperatura oko četiri stupnja Celzija.

Iako je eko-turizam učinio da se kitopsine prepoznaju kao imetak koji treba očuvati, on također predstavlja opasnosti za njih zbog mnoštva ronilaca i turističkih brodova koje ih uznemiravaju na njihovim okupljalištima. Znanstvenici predlažu da se sva mjesta u blizini okupljališta kitopsina, ako već nisu, strogo zaštite te da se susreti i interakcije s kitopsinama brižno nadgledaju i kontroliraju pomoću striktnih pravila. No, ostalo nam je za otkriti još mnogo stvari o ovim nježnim divovima, poput toga zašto najveće ribe na svijetu od jednog do drugog okupljališta putuju pojedinačno, zašto se u priobalnim područjima okupljaju uglavnom samo mladi mužjaci (četiri do pet metara dugački) te možda i ono najzagonetnije – gdje se kitopsine pare? Čak 90% kitopsina koje prolaze pored Galapagosa čine gravidne ženke, no još nitko nije uspio promatrati kako se kitopsine pare i kote. Ostaje nam samo čekati nova istraživanja i odgovore.

SHARE