Geryonia proboscidalis, u stvari, niti je sasvim nova, niti nevidljiva.

Zbog prozirne građe možemo je uočiti, ali tek kada je promatramo u nasuprotnom svjetlu i ako je iza nje tamna pozadina. U Jadranu nije nepoznata vrsta, prisustvo pojedinačnih primjeraka zabilježeno je proteklih godina na pučini južnog Jadrana, ali ovo je prvi put da se pojavljuje uz obale sjevernog Jadrana (Pula) i to u prilično velikom broju (tri do četiri primjerka u kubičnom metru). Iako je njezin ubod svrstan u najvišu kategoriju (highly irritating for human), ipak ne izaziva ozbiljnije zdravstvene posljedice. Iritacija kože (peckanje i svrbež) prolazi nakon 24 sata, a crvenilo se povuče nakon tri dana. Posebno je “nezgodno” kada se njezine ljepljive, kao konac tanke i preko metra duge lovke prihvate između usta i disalice, a od toga nas ne može zaštititi niti ronilačko odijelo.

Geryonia proboscidalis pripada koljenu žarnjaka (Cnidaria), razredu obrubnjaka (Hydrozoa), redu Trachymedusae, porodici Geryoniidae. Meduze koje pripadaju razredu obrubnjaka (Hydrozoa) nazivamo hidromeduzama. Geryonia proboscidalis, kao i ostale meduze iz reda Trachymedusae, ne prolazi kroz stadij polipa, već se mlade meduze razvijaju direktno iz planula (ličinke nastale iz oplođenih jajašaca meduze). Njen proziran, bezbojan klobuk polukružnog oblika može doseći maksimalan promjer od osam centimetara, ali je općenito manji, najčešće četiri do šest centimetara. Među najznačajnijim osobinama je vrlo dug konusni pedikul na koji je pričvršćen maleni trbuh ispod kojeg se nalaze usta. Šest radijalnih kanala nastavljaju se prema dolje niz pedikul, sve do trbuha. Ima šest prozirno – bijelih srcolikih gonada koje leže na radijalnim kanalima. Postoji ukupno 12 lovki (šest dugih i šest kratkih) koje su naizmjenično raspoređene duž oboda klobuka. Geryonia proboscidalis preferira toplije vode, nastanjuje površinski sloj tropskih i suptropskih mora, a široko je rasprostranjena u Tihom, Atlantskom i Indijskom oceanu. Zadnjih 10 godina je češće viđana i u Sredozemnom moru, uključujući i južni Jadran. Hrani se zooplanktonom, jajima i ličinkama riba, ali i malim ribama. Nakon što se na lovke uhvati plijen, one se skraćuju, a pedikul kruži dok usta ne dođu u doseg plijena. Velum (prstenasta opna ispod klobuka) ima važnu ulogu pri kretanju meduze. Stiskanjem klobuka voda se istiskuje kroz otvor veluma i tako se meduza pomiče unatrag. Duljina lovki je promjenjiva i može sezati od nekoliko centimetara do jednog i pol metra.

Zbog prozirne građe ovu je meduzu vrlo teško uočiti, zadržava se pri samoj površini, a njenih šest ljepljivih lovki dosežu dužinu preko jednog metra tako da je plivačima kontakt s njom gotovo nemoguće izbjeći. Još k tome, najčešće je skrivena među brojnijim i lakše uočljivim rebrašima Mnemiopsis leidyi.

SHARE