Živčani sindrom visokog tlaka

foto: Ivan Brezovec

HPNS (High Pressure Neurological Syndrome) javlja se pri ronjenju s helioxom ili trimixom na vrlo velikim dubinama.

Pišući o medicinskim rizicima ronjenja s plinskim mješavinama u trinaestom broju SCUBAlife magazina (rujan 2013.) kratko sam spomenuo i jedan problem koji nije vjerojatan u rekreativnom ronjenju, ali je posebno interesantan tehničkim roniocima na vrlo velikim dubinama. Radi se o živčanom sindromu visokog tlaka. Javlja se pri ronjenju s helioxom ili trimixom na vrlo velikim dubinama, više od 150 metara ispod površine, zbog povišene podražljivosti središnjeg živčanog sustava uslijed povećanog hidrostatičkog tlaka. Iako simptomima podsjeća na dekompresijsku bolest, mehanizam nastanka je potpuno drugačiji. Neiskusni medicinari vrlo lako mogu krenuti u krivom dijagnostičkom i terapijskom smjeru.

Nakon početka uvođenja plinskih mješavina za tehnička ronjenja te na osnovu poznatih činjenica o toksičnom (narkotičkom) djelovanju inertnih plinova na organizam pod određenim tlakom, izračunato je da bi helij trebao izazvati narkotičko djelovanje tek na dubinama većim od 420 metara. Kako bi se provjerila ova pretpostavka učinjeni su pokusi, najprije na životinjama, a potom i na roniocima volonterima. Međutim, istraživanje provedeno 1965. na zdravim i iskusnim tehničkim roniocima u barokomori na dubinama 180-240 metara djelomice je pobilo teoretske pretpostavke. Možda bi se narkotičko djelovanje helija i razvilo na pretpostavljenoj dubini, no na ispitnim dubinama pojavili su se donekle slični simptomi koji su onemogućili povećavanje dubine, a koji se razlikuju od onih kod narkotičnog djelovanja. Svi ronioci doživjeli su centralne i periferne neurološke manifestacije – tremor (podrhtavanje ruku i šaka uz mišićnu slabost koja se postupno širi na cijelo tijelo), vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, proljev, gubitak apetita, u nastavku se pojavljuju vrtoglavica i glavobolja, otežano disanje, promjena mentalnog statusa u smislu euforičnih reakcija, pospanost, umor, poremećaji svijesti, promjene na elektro-encefalogramu (EEG) u smislu porasta aktivnosti teta valova i mogućeg razvoja konvulzija. Za razliku od izraženih i onesposobljavajućih senzoričkih i motoričkih poremećaja, intelektualne funkcije ostale su potpuno očuvane. S protokom vremena na ispitnoj dubini simptomi ne samo da se nisu smirivali (kao kod “pijanstva dubina“), već su se i pogoršavali. Ispitivanjem na životinjama utvrđeno je da daljnje povećanje dubine dovodi najprije do miokloničkih grčeva, a potom i do kloničko-toničkih napada, kome i smrti. Tako je 1965. prvi puta detaljno opisano ono što danas nazivamo živčanim sindromom velikog tlaka (HPNS, High Pressure Neurological Syndrome). Tada je opisano, ali se ni danas ne zna točan uzrok.

Za razliku od narkotičkog djelovanja inertnih plinova koje karakterizira depresija (smanjenje) moždanih funkcija, kod HPNS-a se događa upravo suprotno – mozak je ekscitiran (podražen). Pri tome su istraživači kasnijim istraživanjima pronašli bitnu ulogu neurotransmitera (gama amino butirične kiseline, dopamina, serotonina, acetilkolina). Također se uočila još jedna suprotnost između narkotičkog djelovanja inertnih plinova i sindroma HPNS. Naime, pokazalo se da je kod narkoze prisutan otok moždanih stanica (bubrenje), nasuprot skupljanju istih kod HPNS-a (kod dovoljnog vanjskog tlaka voda se može komprimirati do četiri posto). Također je utvrđeno da se jednom doživljeni HPNS kasnije lakše pojavljuje, ali i da je moguće bitno odložiti pojavu do puno većih dubina polaganim uronom.

Više o živčanom sindromu visokog tlaka te kako prepoznati znakove i simptome HPNS-a, ali i prevenirati neželjene događaje pročitajte u 21. broju SCUBAlife magazina (rujan 2015.).

SHARE