Psihološka priprema u natjecateljskom ronjenju na dah (VI.)

Sportska psihološka priprema u svakome sportu ima, ili bi barem trebala imati, značajnu ulogu u provedbi trenažnoga procesa. Ona olakšava svladavanje trenažnih opterećenja i ubrzava proces oporavka. Također, njezina je uloga još i veća u pripremi sportaša za stres natjecanja.

Ona proučava sportaševe psihičke procese, pozitivne i negativne osobine ličnosti, ponašanje i adaptacijske reakcije u različitim situacijama sportske aktivnosti, a područje njezine praktične primjene vrlo je veliko.

Kada je riječ o ronjenju na dah, značaj psihološke pripreme je i veći u odnosu na neke druge sportove zbog svih njegovih specifičnosti. Iako po struci nisam psiholog, a moje teorijsko znanje svodi se uglavnom na osnove sportske psihologije, ono što me čini kompetentnim za raspravu o psihološkoj pripremi ronilaca na dah moje je višegodišnje iskustvo u svakodnevnome trenerskom radu s vrhunskim natjecateljima i natjecateljima početnicima. Upravo to iskustvo u praksi pokazalo mi je značaj potrebe uvođenja elemenata psihološke pripreme u trenažni proces freedivera.

Naime, ronjenje na dah je sport koji laici olako percipiraju kao aktivnost potpunog emocionalnog opuštanja. Takvo stanje zaista treba nastojati postići u ronilačkoj apneji zbog potrebe maksimalne racionalizacije potrošnje energije, no to nije nešto što dolazi samo po sebi, nego je rezultat sustavnoga rada.

Koliko je to zahtjevno i komplicirano govori i činjenica da natjecatelji u freedivingu moraju postići stanje “potpune mentalne kontrole” u uvjetima koji podrazumijevaju napore do submaksimalnih angažmana s neizvjesnim ishodom, pri čemu se često dovode u opasnost za život. Tada se od sportaša istovremeno zahtijeva maksimalna usredotočenost, mentalna opuštenost, samouvjerenost i sposobnost realnoga sagledavanja vlastitih sposobnosti, što u praksi često predstavlja suprotstavljena stanja ili osobine.

Također, sve natjecateljske discipline ronjenja na dah u svojim jednadžbama uspješnosti imaju hijerarhijski visokopozicionirane određene poželjne osobine ličnosti koje treba razvijati, dok s druge strane treba suzbijati sklonosti negativnim psihološkim pojavama koje se, uzrokovane ekstremnim uvjetima, vrlo lako mogu pojaviti prije i za vrijeme zarona.

Natjecateljski freediving vrlo je kompleksan sport zbog neophodne međusobne usklađenosti brojnih potrebnih dimenzija sposobnosti i osobina s trenutnim mentalnim stanjem natjecatelja. U praksi se rijetko dogodi da sve u potpunosti “štima” i da se kao rezultat toga dogodi maksimalna, uspješna izvedba koja pokazuje stvarne mogućnosti ronioca. Kako je potrebno trenirati cijele godine za samo jedan mogući pokušaj dokazivanja postignute sposobnosti ronjenja na glavnome natjecanju, tako kod natjecatelja lako dolazi do teškoga psihološkog pritiska, što je u potpunoj suprotnosti sa željenim stanjem. Razumljivo je da imperativ očekivanja raste proporcionalno s uloženim trudom.

Zbog svega toga u radu s freediverima potrebno je primjenjivati razne metode mentalnoga treninga i određene psihološke pristupe u raznim situacijama. Nažalost, kod naših apnejaša svijest o moći psiholoških metoda u uspostavljanju vrlo važne mentalne kontrole je mala, a znanja sportske psihologije gotovo da se i ne koriste.

Najteže zapreke do postizanja ranga vrhunskoga ronioca na dah također su najčešće psihološke naravi. Radi se o nekim životnim odlukama od kojih je najvažnija ona koja određuje koliko je to roniocu uopće važno i koliko je spreman angažirati se. Za neuspjeh su najčešće krivi nedostatak predanosti, inferioran stav o vlastitim ograničenjima i loše podnošenje stresnih situacija. Faktore uspjeha čine upornost, predanost, visoka motivacija, samouvjerenost bez straha od neuspjeha, usredotočenost i svjesnost o potrebi usavršavanja.

Natjecateljski stres

Na velikim, za freedivere značajnim natjecanjima redovito se događaju dvije suprotne pojave. Većina natjecatelja ostvaruje osjetno slabije rezultate od onih na treninzima, dok se povremeno događa da pojedinci postižu svoje osobne rekorde koji naizgled neobjašnjivo odskaču od očekivanih vrijednosti. Obje pojave mogu se objasniti utjecajem natjecateljskoga stresa koji može imati negativne, ali i pozitivne konotacije. Uz umanjene rezultate veže se tzv. “negativni stres”, odnosno preopterećenje koje se pokazuje kao napetost, anksioznost i zabrinutost, što dovodi do psihofizološkoga iscrpljivanja potencijala. Nasuprot tome, pojava neočekivano dobroga rezultata veže se uz stanja veselja, radosti, zadovoljstva ili “dobroga stresa”. Do njega dolazi zbog ushićenosti uzrokovane osjećajem visoke razine sportske forme i samopouzdanja u kombinaciji s mehanizmima motivacije ili primjenom psiholoških metoda za postizanje mentalne kontrole, također u kombinaciji s motivacijom, čime je moguće ostvariti veći potencijal od onoga u uobičajenim situacijama.

Pojava treme na natjecanjima je potpuno normalna pojava koja se u određenoj mjeri javlja kod svakoga sportaša. Ona predstavlja strah od neispunjavanja očekivanja na javnome nastupu, a u prihvatljivim razmjerima može imati pozitivan učinak. Međutim, ako se nekontrolirano razvija može značajno povećavati uzbuđenje. Veća razina uzbuđenja znači i veću prisutnost energije, a to opet uzrokuje i njen povećani utrošak, što je u ronjenju na dah nepoželjno. Osim toga, pri pokušaju vraćanja kontrole nesvjesno i automatski blokiramo disanje, što može uzrokovati da uzbuđenje prijeđe u anksioznost. Zato bi prva intervencija kod pojave treme trebala biti osviješteno povećavanje dubine disanja, a zatim i relaksacija uma. Ipak, treba razlikovati tremu od anksioznosti.

Do anksioznosti, koja se manifestira strahom, zabrinutošću, porastom fiziološke napetosti, najčešće će doći uslijed visokih očekivanja od freedivera koja nisu u skladu s njegovom percepcijom vlastitih, trenutnih sposobnosti. Ta očekivanja pred njega mogu postaviti trener, njemu važne osobe ili najčešće on sam. To posebno dolazi do izražaja kod dubinskih disciplina gdje postoji još i svijest o mogućnosti životne ugroze.

Mehanizmi iscrpljivanja kod pojave anksioznosti

Kada se anksioznost pojavi, tada ona s približavanjem trenutka nastupa sve više raste. Počinje pretjerano izlučivanje adrenalina i noradrenalina, što kod dužeg trajanja utječe na povećanje mišićne napetosti i razine uzbuđenja, povećanje srčane frekvencije i ubrzanje staničnoga metabolizma. Povećano uzbuđenje znači i povećano trošenje i iscrpljivanje energije. Povećana mišićna napetost povezana je s ubrzanim trošenjem mišićnoga goriva i s narušavanjem neuromuskularne koordinacije. Događa se ukupni potencijal pada, a kako je ronilac obično svjestan negativnoga razvoja situacije, tako njegova zabrinutost sve više raste još više pojačavajući cijeli proces. Zbog toga velik problem za natjecatelje predstavljaju odgođeni startovi na natjecanjima jer se time povećava njihovo iscrpljivanje, što obično organizatori ne shvaćaju dovoljno ozbiljno.

Na natjecanjima je dobro uzimati ugljikohidratne sportske napitke s niskim glikemijskim indeksom. Ako i dođe do iscrpljivanja energetskih sustava zbog povećane napetosti izazvane psihološkim faktorom, tada će šteta biti manja zbog lakše ponovne obnove zaliha mišićnoga goriva koje daje energiju (ATP-CP, intramuskularni glikogen…) i zbog boljega otplavljivanja štetnih, metaboličkih nusprodukata.

Psihološka priprema za natjecanje

U neposrednoj pripremi za natjecanje uz primjenu svih metoda mentalnoga treninga najvažnije je jačati sposobnost odupiranja remetilačkim faktorima. Na velikim natjecanjima freediveri se uvijek susreću s velikim brojem raznih ometanja. Ometati ih može sve i svašta. To mogu biti osobe kao što su drugi natjecatelji, gledatelji, organizatori, treneri, predstavnici medija, sponzori, drage osobe i drugi. Uznemiriti ih mogu ostvareni rezultati drugih sportaša, vlastite i tuđe sumnje ili očekivanja, slabljenje samopouzdanja, promjene vlastitoga razmišljanja ili raspoloženja i slično. Naljutiti ih mogu nesposobni organizatori, loši uvjeti za pripremu, sudačke odluke ili pravila s kojima se ne slažu, prevelika gužva, itd. Svako ometanje izaziva emocionalne reakcije, a emotivnim reagiranjem dolazi do velikoga gubitka energije. Ako se natjecanje događa nekoliko dana tijekom kojih se natjecatelj prepusti tako izazvanim emocijama, može doći i do potpunog psihofizičkog iscrpljivanja. Ako freediver želi na važnim natjecanjima ostati mentalno stabilan, bez obzira na nepovoljne uvjete, tada na svojim redovitim treninzima mora usavršavati vještinu zanemarivanja remetećih faktora. Sustavnim vježbanjem mora doći do takve razine mentalne kontrole koja omogućava da mu nešto postane smetnja samo onda kada on voljno dozvoli da ga to omete. To se postiže autosugestijom, promjenom percepcije situacije i vlastitoga stava. Akcija se temelji na samouvjeravanju da može dati sve od sebe čak i u uvjetima kada ga ometaju. Loše uvjete i sve ostale negativnosti treba proglasiti nevrijednim njegove energije. Treba potražiti razloge koji  će poduprijeti njegovo samopouzdanje i optimizam, općenito forsirati pozitivan stav i uvjeriti samoga sebe da može promijeniti vlastito raspoloženje. Svaku remetilačku misao odmah treba odbaciti. Koncentraciju treba usmjeriti na ono što može kontrolirati. I konačno i najvažnije, svu pozornost treba usredotočiti na istu rutinsku, vrhunsku izvedbu kao što je to nebrojeno puta izvodio na treningu.

SHARE