Suvremenim načinom života i ishrane veliki postotak ljudi u razvijenim zemljama postao je preuhranjen, što uključuje i dobar dio ronilaca, osobito kampanjskih.

Popularne su brojne dijete, no svi znaju da to nije dovoljno za regulaciju tjelesne težine. Neophodna je i pojačana fizička aktivnost. Jedna od najzdravijih i najkompletnijih je plivanje. No, plivajući rekreativno u toplijem dijelu godine ne gubi se velika količina kalorija. Tek plivanje u hladnoj vodi osigurava nešto veću potrošnju energije. Ronjenje načelno zahtijeva dobro zdravlje i fizičku kondiciju. Bez obzira na lagane kretnje u bestežinskom stanju, često usporeno (gotovo lijeno) kretanje u uvjetima povišenog tlaka i smanjene temperature okoliša jako povećava potrošnju energije. Kolika će biti potrošnja energije ovisi o više faktora: fizičkoj konstituciji i kondiciji, radu pod vodom, temperaturi vode, strujanjima i slično. Zapravo, veliku većinu energije organizam troši na održavanje normalne tjelesne temperature od 36 do 37 stupnjeva Celzija. Voda, gušća od zraka oko 800 puta, snižava tjelesnu temperaturu 26 puta brže od zraka iste temperature. Iz zakona termodinamike poznato nam je da će različite temperature težiti izjednačenju. To znači da će duže zadržavanje u vodi i ljeti dovesti do pothlađivanja. Kako bi se zaštitilo, tijelo se brani maksimalnim zagrijavanjem. Dakle, ubrzano troši zalihe energije. Kada se tijelo izlaže većoj i/ili dužoj hladnoći pojavljuje se drhtanje – intenzivan rad svih tjelesnih mišića kako bi se zadržala tjelesna temperatura neophodna za normalno funkcioniranje organizma, pri čemu je potrošnja energetskih rezervi enormna. Istraživanje asocijacije PADI pokazalo je da u umjerenim zemljopisnim područjima ronilac troši oko 600 kalorija na sat (što je jednako laganom trčanju), dok je u toplim tropskim morima očekivano nešto manja, oko 300 kalorija na sat (poput brzog hodanja). Stoga i pored uobičajeno jače prehrane, višednevno ronjenje s dva do tri urona na dan obično završi s deficitom tjelesne mase od par kilograma u odnosu na onu prije toga. Uz to, svakim uronom se gubi i veća količina vode i elektrolita koji se moraju pravodobno nadoknađivati. S obzirom na navedeno, ronilac treba prilagoditi svoj kalorijski unos podvodnim aktivnostima koje provodi ili namjerava provesti.

Profesionalni ronioci svih kategorija trebali bi kontinuirano voditi računa o svojoj prehrani. Ona se u nekim principima razlikuje od danas vrijedećih preporuka. Trenutačno su medijski, ali i stručno, vrlo eksponirani principi ishrane s malo ugljikohidrata te uz zadovoljenje energetskih potreba organizma pretežno iz masnoća (LCHF). Takve principe podržavaju brojni argumenti. Neću se ovdje detaljnije baviti samom teorijom koja se na ovo odnosi. Bitno je naglasiti razliku koja bi mogla biti važna roniocima. Naime, neka znanstvena istraživanja su rezultirala stavom da prehrana bogata mastima izaziva pojačano stvaranje dušikovih mjehurića u krvi te time bitno povećava rizik od dekompresijske bolesti. Visokoproteinska ishrana pojačava dehidraciju. Stoga se preporuke za prehranu ronilaca i dalje zasnivaju na većem unosu ugljikohidrata.

“Kampanjski” ronioci koji najveći dio svojih podvodnih aktivnosti obavljaju intenzivno tijekom godišnjeg odmora, a u međuvremenu tek povremeno, trebali bi se pripremati za taj period; kako odgovarajućom tjelovježbom, tako i prehranom.

Tjedan dana prije odlaska na višednevno ronjenje kompleksni ugljikohidrati trebaju osigurati polovinu do dvije trećine dnevnog kalorijskog unosa, a svakodnevnu rehidraciju treba provoditi vodom u toj mjeri da je mokraća potpuno bezbojna i bez jakog mirisa. Prehrana se treba zasnivati na cjelovitim žitaricama, tjestenini, povrću i voću. U slučaju intenzivnog ronjenja svakako koristiti više ugljikohidrata, malo masnoća i dovoljno proteina iz mesa, ribe, grahorica, orašastih plodova. Alkohol se nikako ne preporučuje, osobito ne u većim količinama jer izaziva potpuno suprotno – dehidraciju. Pivo je isto alkohol!

Dva dana prije ronilac treba biti odmoran, dobro hidriran, naspavan, jesti dostatnu količinu lako probavljivih ugljikohidratnih obroka.

Dan prije ronjenja izbjeći prejedanje, ne konzumirati hranu koja napuhuje, kao i teško probavljivu hranu. Poželjan je dobar i dug san. Bitna je dostatna hidracija, ali ne prekomjerna. Hidracijski eksces prije ronjenja jako povećava rizik od imerzijskog plućnog edema (preplavljivanje pluća vlastitom vodom).

Dobrim doručkom trebao bi započeti svaki ronilački dan. Pri tome dobar ne znači i obilan. Potrebno je manjom količinom hrane osigurati dovoljno veliku rezervu energije kako bi se održala tjelesna temperatura i izbjeglo drhtanje i omogućila povećana tjelesna aktivnost. Također, hrana ne smije biti preteška niti preobilna kako se ne bi izazvala mentalna usporenost (pospanost) ili povraćanje. Kombinacija ugljikohidrata i laganih masnoća uz dostatnu hidraciju izotoničnim (negaziranim) tekućinama dobra je za početak dana, pri čemu jesti treba oko dva sata prije ronjenja kako bi se želudac ispraznio. Neki predlažu pahuljice u raznim kombinacijama. No, treba imati u vidu da pahuljice napuhuju, a to nije poželjno. Utjecaj napuhivanja na plovnost ronioca nije problem, ali u slučaju incidenta s naglim brzim izronom može doći do barotraume i perforacije (pucanja) šupljih probavnih organa što može biti prava katastrofa. Ali su zato dobar izbor integralni kruh ili tjestenina, batat, kaša od integralne riže, heljde ili quinoe, orašasti plodovi, kuhana jaja koja dugo drže čovjeka sitim, a želudac nije prepun. Ili “grčki tip” jogurta s medom i grožđicama. Poželjan je i obrok na bazi humusa (namaz od slanutka) ili guacamola (namaz od avokada). Dostatna hidratacija od jutra je pravilo. Svakako treba izbjegavati zaslađene napitke, kisele sokove (citruse) i napitke s kofeinom ili teinom (kava, pravi čaj, energetski napitci) jer oni stimuliraju mokrenje te pojačavaju dehidraciju koja je ionako redoviti učinak ronjenja.

Pauzu između dva urona treba iskoristiti i za međuobrok koji bi trebalo zasnovati na ugljikohidratnom obroku – banane, voće, voćni jogurt, energetske pločice, keks, čokolada i slično. Svakako je za preporučiti tamnu čokoladu s kokosom s obzirom na to da je ta kombinacija, ne samo energetski bogata, već i kardioprotektivna (dobra za zaštitu srca od napora).

Nakon završenih dnevnih ronilačkih aktivnosti ronilac se može prepustiti zadovoljenju svojih gastronomskih želja i navika vodeći i dalje računa o rehidraciji vodom, čajem, juhom, nezaslađenim i negaziranim sokovima (ne pivom i drugim alkoholnim pićima). Važno je što ranije započeti vraćanje energije i rehidraciju.

Neke specifičnosti ishrane ronilaca, konkretne prijedloge i posebnosti ishrane u saturacijskom ronjenju obradit ćemo u 32. broju, a više o ovoj temi pronađite u 31. broju SCUBAlife magazina (u prodaji od 23.03.2018.).

SHARE

Warning: A non-numeric value encountered in /home/scubalif/public_html/wp-content/themes/Newspaper/includes/wp_booster/td_block.php on line 1009