Kad je američki izumitelj Leonard Norcross isprobavao svoj najnoviji izum trebala mu je rijeka i netko voljan biti pokusni kunić.

Bijaše to godine 1834. te je Norcross, poznatiji po svojim izumima na polju agrikulture, sastavljao odijelo koje bi ljudima omogućavalo pristup većim morskim dubinama. Ono je bilo sastavljeno od elastične, indijske, gumom podstavljene tkanine, nedavno izumljene od strane kompanije Goodyear, spojene na metalnu kacigu s kojom je tvorilo vodonepropustan spoj. Na kacigu su bila spojena crijeva kojima se pomoću skupine mjehova pumpao zrak s površine. Kad je Norcross probao svoj izum u Webb rijeci u Maineu pokazao se kao nesmrtonosan te je ljudski pokusni kunić učinio prve slobodne podvodne korake. Prijavio je patent te mu je on bio i odobren 14. lipnja 1834. Bilo je to prvo potpuno zatvoreno ronilačko odijelo napravljeno od elastične gume koje se punilo zrakom te održavalo ronioca relativno suhim. Kako bi se suprotstavio plovnosti, ronilačke čizme napravio je otežane željeznim đonom.

No, on nije bio jedini s idejom o ronilačkom odijelu jer su ranije iste te godine bila objavljena već dva patenta. Iako je njegovo bilo različito i inovativno zbog uporabe gume, ipak se baziralo na njima, kao što su kasniji izumitelji odijela svoje inovacije temeljili na ovom njegovom izumu.

Stoljećima prije njega ljudi su sanjali o mogućnosti slobodnog plivanja i hodanja pod vodom više od par minuta u komadu. Grčki filozof Aristotel već je u 4. stoljeću prije Krista opisao kako su neki ljudi koristili preokrenute kotlove kako bi išli pod vodu jer se oni tako ne bi napunili vodom, već bi im u njima ostala zaliha zraka.

Prema legendi iz 15. stoljeća Aleksandar Veliki se spustio pod vodu u zatvorenoj staklenoj bačvi. No, zapravo bi se ugušio za nekoliko minuta bez dovoda zraka.

U ranom 16. stoljeću talijanski umjetnik Leonardo da Vinci skicirao je dizajn kožnog ronilačkog odijela. Imalo je masku sličnu vrećici za koju su bile pričvršćene bambusove stabljike koje bi plutale do površine te osiguravale zrak. Također je predložio korištenje kožnih mjehova od sabijenog zraka koji bi omogućavali čovjeku slobodno kretanje neovisno o plovku. Čak je postojala i vrećica u koju bi ronilac mogao urinirati te čelični prsteni unutar odijela kako bi se smanjio pritisak. Dizajnirao ga je za vojnike kako bi mogli napadati brodove odozdo. On je također skicirao i ronilačko zvono. Dizajn, koji je kasnije realizirao talijanski znanstvenik Guliermo de Lorena, korišten je 1531. za podvodne galerije užitka cara Kaligule u jezeru Nemi blizu Rima te je to prva uspješna uporaba takvoga zvona.

Ermund Halley, poznatiji kao astronom, nacrtao je dizajn za poboljšano ronilačko zvono 1691. Dio njegovog inovativnog sustava uključivao je ronioca s manjim zvonom na glavi koje je crijevom spojeno na glavno zvono kako bi se mogao kretati slobodnije. No, odijelo se pokazalo nepraktičnim prije poboljšanja Johna Lethbridgea 1715. koji je u potpunosti zatvorio odijelo kako bi očuvao zrak. Ovaj sustav koristio se za spašavanje tereta s olupina, a također i za izron bisera, spužvi i koralja. Kasnije je korišteno i za podvodne radove poput gradnje pilona i mostova.

Francuski vojni oficir i izumitelj Chevalier Pierre Remy de Beauve smislio je 1715. dizajn koji je koristio zatvoreno odijelo te kacigu u koju je s površine upumpavan zrak, a imalo je i još jednu cijev za odvod izdahnutog zraka.

Do kraja 18. stoljeća takva su odijela ušla u široku uporabu zahvaljujući poboljšanjima tehnologija pumpi za zrak te ventila koji su omogućavali lakši protok zraka poput ventila na kacigi Augustea Siebea iz 1830-ih. Norcross je također poboljšao odijelo svojom uporabom gume iz 1834.

1865. godine provedeni su prvi eksperimenti s bocom stlačenog zraka umjesto pumpi i crijeva s površine. Trebala su proći desetljeća prije početka praktične primjene takvih boca.

1933. godine Yves Le Prieur izumio je ventil koji je omogućavao pristup zraku samo pri udisanju, umjesto konstantnog protoka, no i dalje je protok predstavljao problem. Taj problem riješio je Jacques Cousteau u suradnji s Emilom Gagnanom dizajnirajući sustav disanja 1943.

SHARE