Većina onih koji se služe ronilačkom opremom kad zarone u morske ili riječne dubine ne razmišljaju o tom svom neophodnom pomagalu, već uobičajeno obavljaju planirane zadatke, bez obzira radilo se o poslu ili zadovoljstvu. No, malo ih zna da ime svojeg hobija ili profesije, odnosno akronim SCUBA (self-contained underwater breathing apparatus) duguju jednom čovjeku – Christianu Lambertsenu.

Upravo je Lambertsen, ronilac, vojni liječnik, izumitelj i sveučilišni profesor, zaslužan za razvoj modernih borbenih tehnika koje koriste najpoznatiji vojni ronioci na svijetu – američke specijalne jedinice Navy SEAL-s. Lambertsenovi rebreatheri prvi su koje su koristile specijalne jedinice OSS-a, specijalne službe iz koje je kasnije nastala CIA. 

Lambertsen je sada već daleke 1939. godine, dok je još bio student na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji, u potpunosti razvio aparat za disanje zatvorenog kruga što je omogućilo konstrukciju napredne opreme za ronjenje. Lambertsen je ideju dobio već kao tinejdžer, ali ju je razvio na fakultetu. Iskoristivši filtre iz opreme za anesteziju, izradio je spremnik koji se montirao na leđa i iz kojega je ronilac udisao zrak. Ugljični dioksid iz izdisaja prolazi kroz kemijski filtar te se roniocu vraća kao pročišćeni zrak. “To znači da ne emitira mjehuriće, što znači da, kada plivate ispod broda, nema mjehurića koji bi odali vaš položaj”, pojašnjava američki vojni povjesničar Tom Hawkins.

Lambertsen je na svom revolucionarnom izumu radio početnih godina Drugoga svjetskog rata. Nakon što je 1934. godine diplomirao na medicinskom fakultetu, pridružio se vojsci te je dodijeljen Uredu za strateške usluge (OSS), tajnoj službi koja je prethodila današnjoj Središnjoj obavještajnoj agenciji (CIA). Ondje je djelovao kao glavni instruktor za podvodne operacije te je kadete učio korištenju uređaja koje je dizajnirao na medicinskom fakultetu. Jedan od njegovih učenika uspio je 48 minuta plivati ispod površine rijeke Potomac i tako prijeći gotovo dva kilometra.

No, Lambertsen se nije samo bavio znanošću već se i sam uključivao u vojne misije. Tako se u posljednjim mjesecima rata često znao pridružiti američkim komandosima i voditi ih u akcijama čiji je zadatak bio postaviti eksplozivne naprave na japanske podmornice. Također je sudjelovao i u izviđačkim misijama kao i u izvlačenju oborenih pilota. Tijekom vojne službe Lambertsen je izveo i prvi izlaz i ulaz u podmornicu koja se nalazila ispod morske površine, što je začetak modernih podmorskih komando akcija. 

Sve te akcije bile bi neizvedive bez rebreathera. A upravo je Lambertsenov amfibijski uređaj za disanje (LARU) komandosima omogućio izvršavanje akcija u kojima je element iznenađenja i tajnovitosti bio ključan za uspjeh. Interesantno je da vojska, koja najčešće stoji iza ovakvih tehnoloških otkrića, isprva nije prepoznala važnost njegovog rebreathera koji su tada s uspjehom koristile talijanska i britanska mornarica. Kada je Lambertsen 1939. demonstrirao mogućnosti LARU-a, mornarica nije pokazala previše interesa. U to su vrijeme zadatke u dubokim vodama izvršavali ronioci opremljeni teškim metalnim kacigama i čizmama, nezgrapnim odijelom i dugim gumenim cijevima koja su im, pričvršćena na palubu broda, dovodila zrak s površine. No, OSS je uvidio skrivene mogućnosti Lambertsenova sustava i odlučio ga iskušati. Kao što smo mogli vidjeti, test je završio uspješno! 

Nakon rata Lambertsen se pridružio Sveučilištu u Pennsylvaniji gdje je staru komoru za dubinska mjerenja pretvorio u laboratorij koji je počeo privlačiti sve veću pažnju profesora i studenata. Ondje je nastavio sa svojim istraživanjima. Mornarica je tri godine nakon završetka rata napokon shvatila vojne prednosti njegova izuma te je usvojila unaprijeđenu verziju LARU-a, dok je njega zaposlila kao vojnog instruktora. Upravo se uređaj LARU smatra prethodnikom moderne ronilačke opreme, a Lambertsen je u jednom znanstvenom radu 1952. godine prvi skovao riječ “SCUBA” što je kratica za englesku složenicu “self-contained underwater breathing apparatus”, iako se ona kasnije češće vezala za otvoreni sustav za disanje pod vodom koji su izmislili Jacques Cousteau i Emile Gagnan, a ne za Lambertsenove rebreathere. Da on tada nije izmislio kovanicu SCUBA, tko zna kako bi se danas zvao SCUBAlife?

Lambertsen je 1968. osnovao Institute for Environmental Medicine u kojemu je proučavao toksičnost zraka, bolesti vezane uz ronilačke aktivnosti te fiziološka svojstva ljudi koji bi živjeli u neprijateljskom okolišu, od oceana, preko svemira, do ekstremnih temperatura. S mjesta direktora Instituta povukao se 1987., ali je i dalje ondje ostao provoditi svoja istraživanja kao profesor emeritus. Pet godina kasnije patentirao je inergen, protupožarno sredstvo koje se danas koristi u zgradama, a koji je prvotno zamišljen kao sredstvo za gašenje požara u podmornicama i svemirskim letjelicama.

Za svoj rad Lambertsen je dobio brojna priznanja među kojima se nalazi najviše civilno priznanje od američkog Ministarstva obrane i Obalne straže, a specijalne mornaričke postrojbe (SEALS) su ga 2000. proglasile “ocem američkog borbenog ronjenja”. 

SHARE