Najljepše ronilačke lokacije Jadrana

Ronioci često vole praviti popis najpoznatijih svjetskih brodoloma, najljepših koraljnih grebena, najfascinantnijih životinjski vrsta i slične stvari, a mi ćemo se malo osvrnuti na nama bliske ronilačke lokacije.

Predložit ćemo vam lokacije koje su razmjerno lako dostupne i svakako bi ih trebalo staviti na “popis želja” kada planirate svoje ronilačke poduhvate. Kako je svaki popis neka vrsta rang-liste, koja je uvijek više ili manje subjektivna, ovaj shvatite kao orijentacijski vodič po lokalitetima Jadrana koji se prije ili kasnije moraju vidjeti i upisati u ronilačke knjižice. U ovom izboru SCUBAlife lokacija prvenstveno smo se vodili kriterijem dostupnosti za sportsko-rekreativne ronioce pa neke, poput svjetski poznatih olupina (npr. bombarder B 17 na Visu ili Szent Istvana kod Lošinja), ipak nisu na ovoj listi. Razlozi su očigledni; bilo da se radi o dostupnosti isključivo tehničkim roniocima zbog velike dubine, ili pak specifičnom režimu zaštite koji gotovo da onemogućava turističko ronjenje. Lokacije koje vam preporučujemo navodimo prema geografskom poretku, od sjevera prema jugu, krenuvši od Istre pa sve do južne Dalmacije, a sve navedene lokacija detaljno su opisane (s mnoštvom fotografija) u tiskanim izdanjima SCUBAlife magazina

  • Baron Gautsch (Istra – jugozapadno od Rovinja)

Danas već legendarna olupina austro-ugarskog putničkog parobroda nesumnjivo je jedna od onih o kojoj se zna mnogo i daleko izvan granica Hrvatske. Ovaj ponos austro-ugarske flote nastradao je 1914. godine na obalnoj plovidbi između Kotora i Trsta, kada je navigacijskom pogreškom uplovio direktno u minsko polje koje je postavila Austro-ugarska ratna mornarica, zato je katastrofa bila neizbježna. 13. kolovoza 1914. godine oko 15 sati “Baron” je naletio na minu i vrlo brzo potonuo odnoseći sa sobom brojne civilne žrtve. Lokacija olupine danas je precizno poznata i na njoj se često roni, ali je zbog težine pronalaženja na pučini potrebna pomoć instrumenata. Olupina leži na pješčanom dnu maksimalne dubine od 42 metra, u uspravnom položaju pa izgleda kao da i dalje plovi… 

Dubina: 28-42 metra. Uvjeti ronjenja: povremeno loša vidljivost, ronjenje “u plavo”, strujanja slaba. Na ronjenje vodi većina istarskih centara koji posjeduju odobrenje Ministarstva Kulture RH. Preporuka: samo za napredne kategorije ronilaca.

Više o najpoznatijoj olupini u Hrvatskoj možete pročitati u šesnaestom broju SCUBAlife magazina (lipanj 2014.).

  • Lina (Cres – sjeverozapadna strana pored rta Pečenj)

Sjeverni Jadran u svom podmorju krije mnogobrojne olupine, posebice oko Istre, a jedna od ljepših je olupina talijanskoga teretnog broda Lina. O vizualnom doživljaju ove olupine dovoljno govori činjenica da se upravo ona nalazi na naslovnoj stranici knjige “Blago Jadrana” Danijela Frke i Jasena Mesića. Dakle, Lina je bio talijanski teretni parobrod koji je, uslijed lošeg, maglovitog vremena i pogreške u navigaciji okončao svoje putovanje razbivši se o stjenovitu obalu otoka Cresa. Desilo se to 1914. godine, neposredno pred početak Prvoga svjetskog rata. Lokacija olupine nalazi se neposredno južno od rta Pečenj, u maloj uvali. Iako je lokacija olupine uz samu obalu, pristup je otežan i moguć jedino brodom, a ronilački centri su ipak nešto udaljeniji od pozicije pa se na Lini roni razmjerno rijetko.

Dubina: od 21-52 metra. Uvjeti ronjenja: uglavnom vrlo dobri, gotovo uvijek dobra vidljivost, bez struja. Na olupinu vode ronilački centri smješteni na istočnoj obali Istre te oni u gradu Cresu i obližnjoj Martinšćici. Preporuka: iako na pliće dijelove olupine mogu zaroniti čak i početnici, ronjenje se ipak preporučuje naprednim kategorijama ronilaca.

Više o ronjenju na Cresu i olupini Lina možete pročitati u četrnaestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2013.).

  • Peltastis (Krk – između Šila i Klimna)

Peltastis, ili popularno zvani “Grk”, je olupina koja je vrlo dobro poznata većini ronilaca pa su i rijetki oni koji na njoj već nisu zaronili. Radi se o grčkom teretnom brodu koji je potonuo zimi 1968. godine uslijed nesretnog spleta okolnosti čiji je glavni uzrok bila olujna bura koja je Peltastisa sa sidrišta pored Crikvenice odbacila sve do krčke obale gdje je došlo do kolizije sa stjenovitom obalom i brzoga potonuća broda. Većini ronilaca poznata je i priča o kapetanu koji nije želio napustiti brod, već je potonuo zajedno s njim. Olupina Peltastisa možda ni ne spada u one najljepše na Jadranu, no postoji mnogo faktora koji ju čine izuzetno zanimljivom te je Grk vjerojatno najposjećenija olupina na Jadranu, pogotovo kada uzmemo u obzir i činjenicu da je dostupan i iz mnogih centara na kopnu, smještenih u Crikvenici, Selcu i ostalim mjestima.

Dubina: od 7-32 metra. Uvjeti ronjenja: povremeno nešto lošija vidljivost te slaba strujanja. Na olupinu vode krčki centri, ali i oni na gravitirajućem kopnu. Preporuka: za sve ronilačke kategorije, idealno za upoznavanje početnika s olupinama.

Više o Krku i popularnom Peltastisu možete pročitati u desetom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2012.).

  • Mali Ćutin (Cres – istočna strana, neposredno uz obalu)

Uz nepristupačnu obalu istočne strane otoka Cresa, otprilike na polovici njegove duljine, smjestili su se otočići (ili hridi) Veli i Mali Ćutin. Lokacija se pronalazi jednostavno jer se ronjenje odvija neposredno uz Mali Ćutin, a započinje duž sjevernog ruba kada se nailazi na kanjon koji se spušta s desetak na dvadeset i pet metara. Već u kanjonu podmorski život buja i uz malo sreće susrest ćete brojna plove fratara. Nakon izlaska iz kanjona ronjenje se nastavlja smjerom udesno, odnosno prema istočnoj strani otočića kada se nailazi na siku na dvadesetak metara čiji se teren u smjeru istoka dalje strmo spušta na preko četrdeset metara, tvoreći veliki zid. Velika većina ronilaca ovu lokaciju uspoređuje s onima najljepšima na južnom Jadranu, koji je u globalu ljepši i bogatiji za ronjenje. 

Dubina: do pedesetak metara. Uvjeti ronjenja: uvjeti su gotovo uvijek idealni (ovisno o vremenskim prilikama), a vidljivost je iznimna, pogotovo za sjeverni Jadran, sa slabim strujama. Na lokaciju vode poneki krčki, rapski pa i lošinjski ronilački centri. Preporuka: za sve ronilačke kategorije, uz uvjet pravilnog planiranja profila ronjenja za početne kategorije.

Više o ovoj prekrasnoj lokaciji možete pročitati u osamnaestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2014.).

  • Katedrala (Premuda – uvala Široka)

Katedrala na otoku Premudi vjerojatno je jedna od najpoznatijih špilja u Hrvatskoj (ili kaverni, da budemo precizni prema našim kolegama špiljskim roniocima) te je također jedna od poznatijih lokacija i izvan Hrvatske. Nalazi se na vanjskoj strani otoka Premude, otprilike usred uvale Široka. Može se relativno jednostavno naći i uz strpljivu pretragu sike u uvali, ali je puno bolja opcija organizirano ronjenje uz pratnju vodiča, jer Katedrala pruža mnogo više od samog preronjavanja glavnog svoda. Radi se o ogromnoj kaverni smještenoj uzduž spomenute sike s nekoliko velikih ulaza u unutrašnjost kada se nalazite na pješčanom dnu dubine od 15 pa sve do 30 metara, sa stijenskim svodom iznad vas pa joj od tuda i ime jer neodoljivo podsjeća na katedrale. 

Dubina: od 10-35 metara. Uvjeti ronjenja: obzirom na uvjete ronjenje je razmjerno sigurno, vidljivost je uvijek odlična, a struje nema. Na Katedralu će vas odvesti centri iz Lošinja, ali također i oni s Ista. Ujedno je Premuda i nezaobilazna “stanica” mnogih ronilačkih krstarenja. Preporuka: za sve ronilačke kategorije uz precizno planiranje.

Više o ronjenju na Lošinju i Katedrali na Premudi možete pročitati u šestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2011.).

  • Brbišćica – tuneli i špilje (Dugi otok – zapadna strana nasuprot naselju Brbinj)

Dolazimo do lokacije koja je nešto manje poznata zbog nekoliko razloga. Ponajprije jer se nalazi usred gotovo nenaseljenog dijela Dugog otoka, rijetki su ronilački centri koji će vas voditi na ovo mjesto, a i općenito je nedovoljno popularna pa je i najmanje poznata od svih koje navodimo u našem pregledu. Pristup lokaciji moguć je i s obale, cesticom od Brbinja koja vodi do uvalice Brbišćica, međutim nije preporučljiv jer je potrebno tegljenje opreme te također poduže plivanje do početka sistema špiljica. Puno jednostavniji je dolazak brodom do samog vanjskog ruba uvale, na čijoj zapadnoj strani započinje splet vrlo lijepih tunela, prolaza i špilja, a na vrlo malim dubinama do svega petnaestak metara. Na pojedinim dijelovima sistema kroz otvore izlazite na otvoreno more, da bi ponovno ušli u sljedeće male labirinte. Većim dijelom su špilje osvijetljene velikim otvorima u stijenama, iznad i ispod vode, tako da je doživljaj vrlo zanimljiv. Povremeno možete i izranjati u skrivenim sifonima. Poput Katedrale na Premudi i ovdje se ustvari radi o kavernama. 

Dubina: od 10-20 metara. Uvjeti ronjenja: uglavnom odlični, pogotovo vidljivost. Struja nema. Na ronjenje vode centri koji se nalaze u nešto udaljenijem naselju Sali na Dugom otoku. Preporuka: za sve ronilačke kategorije.

Više o Dugom otoku i špiljama u uvali Brbišćica možete pročitati u devetnaestom broju SCUBAlife magazina (ožujak 2015.).

  • Otočić Rašip veli (Nacionalni park Kornati)

Kornatsko otočje s pravom se ubraja među najljepše ronilačke lokacije u Hrvatskoj. Kornati inače pružaju sijaset nesvakidašnjih lokacija pa se nije jednostavno odlučiti koja od njih je najbolja. Ozbiljni kandidati za ovaj popis su i hrid Obrućan mali na sjeveru Kornata pa sve do Samograda koji je najjužniji kornatski lokalitet. No, odlučili smo se za Rašip veli koji se nalazi otprilike u sredini kornatskog arhipelaga na “vanjskoj”, tj. jugozapadnoj strani gledano od glavnog otoka Kornata. Roni se na vertikalnim klifovima otoka, na strani prema otvorenom moru, a ronjenje je prelijepo ponajprije zbog izuzetne vidljivosti pa je uobičajeno da s dubine od četrdesetak metara jasno nazirete valove na površini. Zid je prepun morskog života, pogotovo jastoga i murina te brojnih plova fratara i šaraga, a na tridesetak metara počinju velike šume crvenih gorgonija koje se protežu cjelokupnom dužinom zida. 

Dubina: do 60 metara. Uvjeti ronjenja: uglavnom vrlo dobri s odličnom vidljivošću i povremenim strujama, ali potreban je nužan oprez zbog velike dubine. Na ovu lokaciju vode ronilački centri s otoka Murtera. Preporuka: uglavnom za napredne kategorije, iako je ronjenje moguće i za manje iskusne.

Više o Nacionalnom parku Kornati i otočiću Rašip veli možete pročitati u četvrtom broju SCUBAlife magazina (lipanj 2011.) i osamnaestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2014.).

  • Vodnjak kampanel (najzapadniji otočić Paklinskih otoka)

Paklinski otoci ime su dobili po paklini (smoli) koja se upotrebljavala u prošlosti za zaptivanje drvenih čamaca, a nikako kao neka asocijacija na pakao. No, danas je često u uporabi i ime Pakleni otoci. Najzapadniji od njih je otočić Vodnjak veli, a postoji i hrid Vodnjak mali. Još malo zapadnije nalazi se nekoliko plićih sika od kojih je ona najzapadnija posebno privlačna roniocima. Pomalo je valjkastog izgleda pa se zato naziva i kampanelom, tj. zvonikom. Nalaženje nije sasvim jednostavno pa je dobro došla pomoć instrumenata, ili oko iskusnog voditelja u potrazi za orijentirima. Sam vrh nalazi se na dvanaestak metara dubine. Na zaron se kreće obilaskom vertikalnih litica sike u smjeru prema jugu, gotovo da je svejedno s koje strane. Dno sike nalazi se na pedesetak metara pa je potreban dodatan oprez. Sika je obrasla krasnim poljima gorgonija, a na južnoj strani nalazi se i mali, ali vrlo lijepi tunel na trideset i pet metara. 

Dubina: od 10-50 metara. Uvjeti ronjenja: uglavnom odlični, ali su moguće jače struje na površini pa je potreban oprez. Vidljivost je uvijek odlična, a dubina je dovoljan razlog za povećan respekt prema lokaciji. Na lokaciju će vas odvesti centri s otoka Hvara ili Brača. Preporuka: samo za napredne kategorije ronilaca.

Više o ronjenju na Hvaru i Paklinskim otocima možete pročitati u 21. broju SCUBAlife magazina (rujan 2015.).

  • Vassilios T. (Vis – rt Stupišće pored Komiže)

Otok Vis je jedna od naših najljepših zona za ronjenje uopće i, pored Istre, najomiljenija meka za široku ronilačku populaciju. Na Visu će svaki ronilački zanesenjak doći na svoje, bilo da se radi o zaljubljenicima u prirodne ljepote podmorja, zatim onima koje zanimaju isključivo brodolomi, špilje ili nešto treće, ili pak tehničkim roniocima koji na Visu imaju nebrojene mogućnosti za izvođenje i najsloženijih ronjenja. Isto tako se vrlo teško odlučiti za one najljepše lokacije na Visu jer bismo zasigurno nešto izostavili. Zato smo se odlučili za opis lokacije potonulog broda Vassilios T., mada smo i sami svjesni da na Visu ima još barem pet lokacija koje bi ravnopravno mogle ući u ovakav izbor. Veliku većinu ronilaca ipak fasciniraju relativno duboki brodolomi, a i svatko tko je ronio na Visu sasvim sigurno je posjetio i ovu olupinu. Radi se o grčkom teretnom parobrodu dužine preko stotinu metara koji je potonuo pored rta Stupišće 1939. godine. Iako olupina započinje na dvadeset i pet metara, pronalaženje je jednostavno jer se nalazi gotovo uz samu obalu pored svjetionika i malog mola na rtu. Vidljivost je gotovo uvijek odlična pa se zaranjanjem s obale brzo nailazi na impozantni trup broda koji leži na pješčanom dnu položen na lijevu stranu. 

Dubina: od 22-55 metara. Uvjeti ronjenja: uglavnom odlična vidljivost bez struja, ali je potreban oprez radi lakog zavaravanja osjećajem dubine. Kada ste na krmi, već ste na gotovo pedeset metara! Ronjenje – isključivo uz pratnju viških ronilačkih centara. Preporuka: samo za napredne kategorije.

Više o Komiži i olupini Vassilios T. možete pročitati u trećem broju SCUBAlife magazina (ožujak 2011.) i osamnaestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2014.).

  • Teti (otočić Barjak mali – zapadna strana otoka Visa)

Talijanski parobrod Teti potonuo je 1930. godine zbog pogreške u navigaciji kada se nasukao na obližnji otočić Barjak mali te ga je potom more “dotuklo”. Olupina se nalazi jednostavno, neposredno uz sjeverozapadnu obalu otočića te su za mirnih dana već s površine uočljivi ostaci prednjeg dijela olupine (nalaze se na desetak metara dubine). Zanimljiviji dio počinje na petnaestak metara kada se dolazi do velikog parnog kotla i dijelova stroja, a najzanimljivije je na krmenom dijelu koji doseže do trideset i pet metara dubine. Teti je među ronilačkom populacijom poznat prvenstveno zbog dvije stvari; prva su veliki ugori koji obitavaju u donjem dijelu olupine i koji su toliko naviknuti na ronioce da im dolaze u susret očekujući pokoji komad ribe koji voditelji ronjenja često donose. Ugori su toliko pitomi da dozvoljavaju čak i dodirivanje te duže vrijeme ostaju u interakciji s roniocima. Druga stvar po kojoj je Teti poznat su fascinantne fotografije snimljene “iza krme”, s najdubljeg dijela, na kojima se vidi elegantna krma s fotogeničnim kormilom (koje je još cijelo) te ostacima nadgrađa u kontrasvjetlu sa sunčanom svjetlošću, začinjene gotovo uvijek s odličnom vidljivošću. Ono što je možda manje poznato je da se na Tetiju često izvode i noćna ronjenja, što predstavlja rijetku kombinaciju čak i u svjetskim razmjerima. 

Dubina: od 10-33 metra. Uvjeti ronjenja: vidljivost je uvijek jako dobra do odlična, ali su moguće struje. Režim ronjenja isti kao i za Vasilios – isključivo uz pratnju viških ronilačkih centara. Preporuka: uz malo opreza za sve ronilačke kategorije.

Više o olupini talijanskog parobroda Teti možete pročitati u trećem broju SCUBAlife magazina (ožujak 2011.) i osamnaestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2014.).

  • Rt Kobila (Biševo – istočna strana otoka, neposredno uz istoimeni svjetionik)

Ovo je jedna od onih lokacija koje su nešto manje poznate široj populaciji, kao što je slučaj i s Brbišćicom. Svjetionik Kobila na otoku Biševu vidljiv je čak i s Komiže pa je nalaženje lokacije krajnje jednostavno. Lokaciju karakterizira nekoliko nepravilnih zidova koji su “neprirodno” orijentirani prema dubini te s nekoliko stijena oblika ogromnih piramida koje se strmo uzdižu s dubokog dna. Stijene su gusto obrasle žutim i crvenim gorgonijama i omogućuju fascinantne podvodne fotografije. Na dubinama preko četrdeset metara mogu se vidjeti i nešto veće količine crvenog koralja, koji je uvijek zanimljiv roniocima. Biševo je općenito prelijepa lokacija za ronjenje pa, pored ove, ima još barem desetak jednako lijepih lokacija. Najpoznatije su Modra i Medviđina špilja, ali je zbog nejasne zakonske regulative ronjenje na njima danas upitno. 

Dubina: od 20-50 metara. Uvjeti ronjenja: slabe struje i u pravilu odlična vidljivost. Potreban je oprez zbog nešto veće dubine. Na ovu lokaciju vode ronilački centri s otoka Visa. Preporuka: iako pliće mogu roniti i početnici, preporučuje se samo naprednim kategorijama ronilaca.

Više o ovoj lokaciji možete pročitati u trećem broju SCUBAlife magazina (ožujak 2011.).

  • Rt Trišćavac (Sušac – krajnji južni rt otoka)

Sušac se nalazi na zapadu Lastovskog arhipelaga, razmjerno je teško dostupan jer je nenaseljen (osim posade svjetionika i lokalnog pastira), dosta je udaljen i od Korčule i od Lastova, nema pogodnih prirodnih zakloništa za brodice pa je vremenska prognoza glavni faktor prilikom planiranja odlazaka na Sušac. Općenito je Sušac otok na kojem su mogući deseci jednako lijepih zarona, bilo da se radi o zidovima, špiljama, sikama i svemu ostalom. Lokacija na krajnjem južnom rtu Trišćavac svakoga ostavlja bez daha. Prvo što je na Sušcu fascinantno je gotovo neograničena vidljivost, barem pedesetak metara. Drugo su nebrojene gorgonije u, rijetkoj, žuto-crvenoj varijanti koje u kontrastu s plavetnilom rezultiraju neponovljivim ugođajem. Treće su morski stanovnici, od beskonačnih plova matulića, velikih smokvi, još većih škarpina te murina koje ćete vrlo često sresti u slobodnom kretanju. U plavetnilu se izmjenjuju plove salpi i fratara, većih i gušćih nego što smo to navikli u Jadranu. Zid završava sikom na četrdesetak metara nakon koje se teren strmo spušta i na preko sedamdeset metara. Povratkom po gornjem dijelu zida i dalje se nastavljaju polja gorgonija, a na dvadesetak metara nalazi se zanimljiv ovalni otvor u stijeni. Daljnjim povratkom prema obali Sušca doći ćete do kanjona koji se postepeno sužava i završava s malom špiljom i otvorom prema površini. Po izlasku iz kanjona nastavlja se ronjenje u smjeru spomenute uvale u kojoj se odrađuje vjerojatna dekompresijska stanka, no i tu ćete naići na manju siku koju vrijedi istražiti. 

Dubina: od 15-60 metara. Uvjeti ronjenja: uglavnom odlični, ovo je mjesto s izuzetnom prozirnošću mora, ali ujedno je potreban oprez. Bez pretjerivanja, ovdje se dubina od pedeset metara stvarno doima kao dvadesetak! Na Sušac ćete moći zaroniti isključivo u pratnji lastovskih centara jer je Sušac dio zaštićene zone Parka prirode Lastovo. Preporuka: samo za napredne kategorije ronilaca.

Više o ovoj lokaciji možete pročitati u petom broju SCUBAlife magazina (rujan 2011.).

  • Zaklopatica (Korčula – jugozapadni dio otoka)

Nešto manje poznata lokacija je ona špilje Zaklopatice na Korčuli, u relativnoj blizini Vela Luke. Lokacija se nalazi na jugozapadu otoka, neposredno uz obalu. Odmah po zaronu primjećuje se poveći dvostruki otvor nakon kojega se ulazi u špilju nešto manjih dimenzija, ali vrlo lijepu radi simpatičnih efekata koje stvaraju sunčeve zrake koje se probijaju kroz pukotine u gornjem svodu špilje. Osim velikog, ubrzo ćete ugledati i drugi, manji i plići ulaz. Strogo gledano, ustvari tunelom ulazite u veliku kavernu koja čini “jezerce” neposredno uz obalu jer je veći dio svoda potpuno otvoren. Ronjenje je sasvim sigurno, osvijetljenost je uvijek odlična pa je ovo izniman doživljaj čak i za početnike. Unutar špilje bit ćete oduševljeni zrakama sunca koje prodiru kroz mnoge pukotine i stvaraju ugođaj sličan onome u Zelenoj špilji na Visu ili Brbišćici na Dugom otoku. Pored ove lokacije u blizini se nalazi i daleko poznatija lokacija špilje Ključ.

Dubina: od 10-25 metara. Uvjeti ronjenja: uglavnom vrlo dobri, vidljivost povremeno odlična. Struja gotovo da i nema, a na ronjenje vode centri iz Vela Luke ili Blata. Preporuka: za sve kategorije.

Više o ovoj lokaciji možete pročitati u dvanaestom broju SCUBAlife magazina (lipanj 2013.).

  • Hrid Bijelac (Lastovo – zapadno od Kopišta)

Na redu je lokalitet za kojeg će većina ronilaca reći da je jadranski biser i najpoznatija lokacija južnog Jadrana koju je grijeh ne obići. Zapadno od Kopišta smjestila se usamljena hrid Bijelac i već i samim vanjskim izgledom strmih i surih stijena nad vodom Bijelac daje naslutiti da u podmorju skriva nešto nesvakidašnje. Na ronjenje se sa sjeverne strane kreće u pravcu zapada kada se na zidu na osamnaest metara dubine ukazuje mali procjep, dovoljan za prolazak ronioca. Procjep se postupno širi te se otvara u fascinantan podmorski kanjon kojim se izlazi na južnu stranu otoka. Kanjon je omeđen vertikalnim stijenama koje padaju na pedesetak metara dubine, a širine je kojih desetak metara. Prekrasan dojam ronjenju u kanjonu pojačava dnevna svjetlost koja ga obasjava te zidovi prepuni gorgonija. Na nešto većoj dubini, ali već na četrdesetak metara, možete naići na crveni koralj. Po izlasku iz kanjona možete krenuti i lijevo i desno, ali se češće roni smjerom ulijevo prema Lastovu pa ronjenje traje nešto dulje. Nakon zida koji se prostire cijelom južnom stranom, ronjenjem obilazite hrid te završavate na platou na sjevernoj strani. 

Dubina: od 15-55 metara. Uvjeti ronjenja: uvijek odlična vidljivost, ali su povremeno moguće struje. Potreban nužan oprez radi velikih dubina koje vas lako “odvuku”. Kao i na Sušac, na ovu lokaciju vodit će vas lastovski centri, ali nije neuobičajeno da ju “pohode” i korčulanski centri. Preporuka: uz pravilnu pripremu u kanjon mogu i početne kategorije ronilaca.

Više o Lastovu i hridi Bijelac možete pročitati u prvom broju SCUBAlife magazina (rujan 2010.), a posebno o Bijelcu u 22. broju SCUBAlife magazina (prosinac 2015.). 

  • S 57 (Pelješac – tri nautičke milje jugoistočno od svjetionika Lirica)

Olupina S 57 se na prvi pogled možda ne čini toliko atraktivnom jer je riječ o relativno malom brodu (svega 30 metara), ali ono što krasi ovu olupinu je izniman povijesni značaj te vrlo dobro stanje uz, razmjerno, malu, ali ipak vidljivu devastaciju. Olupina se nalazi uza samu obalu na vanjskoj strani Pelješca, južno od svjetionika Lirica, ali nalaženje ipak nije jednostavno. Ionako se olupina nalazi pod zaštitom Ministarstva kulture pa se roniti može isključivo u pratnji ovlaštenih vodiča. S 57 leži na kosom pjeskovitom dnu, s najplićim dijelom na dvadesetak, a najdubljim na 36 metara. Ono najljepše na brodu nalazi se na palubi, a to su torpedne cijevi, još čitava torpeda, interesantan komandni most te dijelovi ostalog naoružanja. Nekoliko puškomitraljeza su nažalost davno skinuli neodgovorni pljačkaši pa se danas vide samo postolja, no na krmi se nalazi odlično očuvan dvocijevni protuavionski top od 20 milimetara koji se i danas može okretati na postolju. Time je top postao simbolom ove olupine i svaki ronilac se slika na njemu. 

Dubina: od 20-36 metara. Uvjeti ronjenja: u pravilu odlična vidljivost i gotovo uvijek bez struja. Na ronjenje vode ronilački centri s Pelješca i Korčule. Preporuka: nominalno za napredne kategorije, iako je uz pravilnu pripremu moguć i zaron nešto manje iskusnih ronilaca.

Više o olupini popularnog torpednog čamca možete pročitati u sedamnaestom broju SCUBAlife magazina (rujan 2014.).

  • Vanji škoj (Mljet – južna strana otoka, jugoistočno od mljetskih jezera)

Otok Mljet, jedan od naših Nacionalnih parkova, u svom podmorju također krije neke od najljepših jadranskih ronilačkih lokacija. Uz mnoga amforišta i poneki srednjovjekovni brodolom te poznate špilje (onu Odisejevu i Rikavicu), na Mljetu su ipak najfascinantniji duboki zidovi koji se nalaze na južnoj strani. Iako gotovo da ne možete promašiti da zaronite bilo gdje, neke lokacije ipak su poznatije, a jedna od njih je upravo i Vanji škoj. Lokalitet se nalazi na samoj sredini Gonoturske uvale te se lako pronalazi jer je Škoj ustvari hrid. Brojne litice se strmo spuštaju u ambis, neprestano se nailazi na brojne veće i manje sike, a otprilike u sredini se nalazi zanimljiv kanjon odozgo prekriven odlomljenim kamenim gromadama. Prvo što zapažate na ovoj lokaciji, a i na svima bliskima, su enormne nakupine crvenih i ljubičastih algi koje zidovima daju poseban kolorit. Očekivano se susreću brojne životinjske vrste koje obitavaju na južnojadranskim zidovima, ali i u plavetnilu se mogu susresti razne pelagičke vrste. Vanji škoj ni u kom slučaju nije jedina takva lokacija na Mljetu pa se ronjenja svakako treba obaviti i na obližnjem rtu Lenga te još ponekim sikama u blizini. 

Dubina: od 20-55 metara. Uvjeti ronjenja: struje su moguće, a vidljivost je uglavnom odlična. Na ove lokacije možete (odnosno, morate) ići u pratnji ronilačkog centra Aquatica koji se nalazi u Pomenima, pored samoga hotela, zbog toga što na Mljetu vlada posebni režim ronjenja radi statusa Nacionalnog parka. Preporuka: moguće i za početnike na plićim dijelovima, ali preporučuje se samo za napredne kategorije ronilaca.

Više o ronjenju na Mljetu i Vanjem škoju možete pročitati u sedamnaestom broju SCUBAlife magazina (rujan 2014.).

  • Špilja u uvali Lučice (Brač – jugozapadna strana otoka)

Popularna špilja Lučice nalazi se u istoimenoj uvali na jugozapadnoj strani Brača. Špilja je smještena otprilike na sredini istočne strane uvale, neposredno uz obalu. Pristup je moguć isključivo brodom, ali je nalaženje jednostavno jer se ulaz u špilju nalazi na svega četiri metra dubine, na gotovo horizontalnom platou i jasno je vidljiv s površine. Ulaz se sastoji od dva gotovo spojena otvora veličine tri do četiri metra. Nakon samoga zarona i ulaska u otvor potrebno je par sekundi da vam se oči prilagode mraku špilje, ali ubrzo ćete otkriti fascinantnu veličinu i jedinstveni zvonasti oblik ove špilje. Navedeni otvor ustvari predstavlja vrh zvonaste forme koja se odmah po ulasku širi na dvadesetak metara te joj i dno pada do prosječnih dvadeset i pet metara dubine. No, u dnu samih oboda donjega dijela dubina dopire i do četrdeset i dva metra pa se ulazak u te usjeke ne preporučuje neiskusnima, iako u njima možete pronaći čak i stalaktite i stalagmite kao dokaz da je ovo nekada bila “suha” špilja. Povremeno u ovoj špilji možete biti nagrađeni zaista nesvakidašnjom pojavom za naše prilike, plovom većih gofova koji, uznemireni prisustvom ronilaca, počinju kružiti uzduž njenih zidova. Vidljivost je uglavnom uvijek vrlo dobra, a treba pripaziti samo u dubljim dijelovima špilje gdje se nalazi fini mulj. Na gornjem svodu zanimljiv je i omanji sifon gdje se opreznim izronom jednog po jednog ronioca može doći do suhog dijela špilje s također zanimljivim geomorfološkim oblicima. 

Dubina: od 3-42 metra. Uvjeti ronjenja: u pravilu odlična vidljivost. Na ovu lokaciju vodit će vas ronilački centri s Brača, ali i oni sa Šolte. Preporuka: moguće je organizirati razne profile ronjenja i za početnike, ali su najljepši dijelovi rezervirani za napredne kategorije. 

Više o ronjenju u uvali Lučice možete pročitati u osmom broju SCUBAlife magazina (lipanj 2012.).

  • Otočić Bobara (Cavtatski arhipelag)

Iako ne bismo pogriješili da u ovaj popis uvrstimo Mrkan ili Mrkanac, odlučili smo se za Bobaru zbog toga što pruža nekoliko jednako lijepih varijanti ronjenja. Ujedno time ne naglašavamo samo jednu mikrolokaciju, već dajemo nekoliko opcija ronjenja. Treba započeti već sa sikom od Bobare koja se nalazi nekoliko stotina metara sjeverozapadno od otoka. Sika se izdiže s dna koje dosiže i do sedamdeset metara, a na njoj se mogu očekivati stvarno kapitalni primjerci riba, a i tune su više nego uobičajene. Nadalje su ronjenja vrlo zanimljiva na platou koji se nalazi na jugoistočnom rtu Bobare. Plato se u obliku hrpta na desetak metara dubine nastavlja s rta, te se na južnoj strani obrušava u zid s mnogim prevjesima. Roniti se može zidom u smjeru prema Bobari, ali i u suprotnom, istočnom, a obje varijante su jednako zanimljive. Zatim se između obližnjih hridi Trava i Hljeb nalazi kanjon kojim se može započeti novi zaron pa se, prolaskom kroz njega smjerom prema jugu, dolazi do zida koji pada na četrdeset i pet metara dubine. Ni ovime nisu iscrpljene sve mogućnosti ronjenja oko Bobare jer su ronjenja itekako lijepa i na krajnjoj jugoistočnoj hridi koja “pripada” Bobari, onoj pod imenom Ražnjić. U svakom slučaju, otočić Bobara zaslužuje višednevno ronilačko istraživanje koje vas zasigurno neće razočarati. 

Dubina: od 20-55 metara. Uvjeti ronjenja: uvijek odlična vidljivost i relativno slabe struje, osim nakon lošeg vremena. Na ronjenje vode cavtatski ronilački centri. Preporuka: moguće je organizirati razne profile ronjenja i za početnike, ali su najljepši dijelovi rezervirani za napredne kategorije. 

Više o ronjenju u cavtatskom arhipelagu i otočiću Bobara možete pročitati u devetom broju SCUBAlife magazina (rujan 2012.).

SHARE