Mjesto za istinske zaljubljenike u ronjenje

foto: Goran Butajla

Malo je mjesta na svijetu koja su toliko vezana uz ronjenje, a da se pri tom ne radi o nekoj podvodnoj lokaciji pa ih svaki ronilac kad tad želi posjetiti; jedno od njih je Oceanografski muzej u mondenom središtu svijeta – Monacu.

Državica Monaco (i njen glavni grad Monte Carlo) poznati su diljem svijeta po mnogim stvarima. Sportski zaljubljenici svake godine strpljivo čekaju proljeće i urnebesnu utrku bolida Formule 1 ulicama gradića, kockarski ovisnici maštaju o životnom dobitku baš na stolovima monaškog casina na litici, teniski i ini asovi ovdje kupuju stanove radi boravka i izbjegavanja plaćanja poreza u domicilnim zemljama, a i svi mi, prije ili kasnije, poželimo provesti barem jedan dan ovdje da se i osobno uvjerimo u magičnu i opijajuću moć novca kojim Monaco upravo odiše, ili da barem razgledamo senzacionalnu vedutu grada s poznatom lukom u kojoj je ukotvljeno barem stotinjak najmodernijih i najspektakularnijih jahti kakve uopće možete zamisliti. 

Monaco je samo relativno dostupan iz naših krajeva. Ako vas put ikada nanosi prema talijanskoj Ligurniji ili francuskoj Azurnoj obali, tada se nalazite negdje blizu Monaca. Prevedeno u realne brojke, autom iz Zagreba čeka vas oko tisuću kilometara vožnje ili desetak sati. Grad – država je imala vrlo zanimljivu povijest; Monaco je bio apsolutna monarhija još od trinaestoga stoljeća i njome vlada dinastija Grimaldi, s kraćim prekidima. U dvadesetome stoljeću je status Monaca reguliran posebnim ugovorima s Francuskom te je danas to kneževina s čvrstim poveznicama s Francuskom, nešto slično poput Liechtensteina i Švicarske. Danas Monacom vlada knez Albert II., a državicu vodi Ministar države koji je francuski državljanin, a izabire ga sam knez. Zemljopisno je Monaco druga najmanja država na svijetu (manji je samo Vatikan). Članica je Ujedinjenih Naroda, a također je to i najgušće naseljeno područje na svijetu. Nalazi se na obali Sredozemnog mora, 18 kilometara istočno od Nice, a samo je 12 kilometara udaljen od talijanske granice. Ako se kada i nađete u Monacu, ne smijete propustiti posjetu legendarnom Casinu, makar izvana (a ako ste pristojni i nenametljivi, osoblje će vam dopustiti i kratku šetnju u unutrašnjosti), zatim šetnju velikom lukom i uživanje u prelijepim skupocjenim plovećim grdosijama svakakvih vrsta. Isplati se provozati i uskim uličicama i uživati u živopisnom prometu i arhitekturi grada, a možete posjetiti i kneževu palaču te crkvu Sv. Pavla. 

Oceanografski muzej

Oceanografski muzeju u Monacu već je sam po sebi vjerojatno najznačajnija kulturna znamenitost te države, a za ronioce svakako ima posebnu težinu. Pronalazi se relativno jednostavno jer je putokazima dobro obilježena željena ruta koja će vas odvesti do cilja. Monumentalna zgrada samoga Muzeja se nalazi na uzdignutoj litici gotovo u srcu grada, tek nešto zapadnije od same gradske luke. Parkiralište je osigurano u prostranoj podzemnoj garaži. Liftovi će vas odvesti na sami plato na kojem je zgrada izgrađena, a kada izađete pred samo pročelje, uvjerit ćete se u popularnost ovoga zdanja. Stotine i stotine turista nalazi se uokolo Muzeja kupujući skupe ulaznice (14 eura), ili se samo slikaju uokolo zgrade. Muzej je otvoren davne 1910. godine, a idejni začetnik i voditelj projekta bio je monaški knez Princ Albert I., koji je bio pradjed današnjega kneza Alberta II. Njegov kip se i danas nalazi ispred Muzeja, u njegovoj omiljenoj mornarskoj odjeći i kapi. 2010. godine Muzej proslavlja stogodišnjicu postojanja, uz obimnu renovaciju kada se, nakon višegodišnjih radova na interijeru i eksterijeru zgrade, ponovno otvara za javnost. Monumentalna barokna zgrada dominira pejsažem, pogotovo s mora. Roniocima je svakako najinteresantniji podatak da je ravnatelj Muzeja u razdoblju od 1957. pa sve do 1988. godine bio sam Jacques Yves Cousteau koji je, i s ovoga mjesta, organizirao svoje svjetski poznate ekspedicije. 

Muzej je koncipiran kao ogromni i neiscrpni kolaž mnogih manjih tematskih izložbi pa se u stalnom postavu nalaze vrijedne kolekcije primjeraka morske flore i faune. Zanimljive su postave prepariranih ili osušenih zvjezdača, morskih konjića, kornjača, meduza, rakova, raža, morskih pasa, murina, liganja i slično. Nadalje se tu nalaze mnogi objekti (ili izlošci) koji su direktno povezani s oceanografijom. Tu se nalaze skice i kosturi mnogih vrsta istraživačkih brodova, podmornica, mini batiskafa i ostalih vrsta ronilica, od onih koje su se upotrebljavale prije više stotina godina pa do onih suvremenijih. Naravno da ima i više primjeraka starih teških ronilačkih odijela s kacigama, skafandera, ronilačkih pumpi pa i priručnih barokomora. Nadalje su vrlo zanimljive zbirke ribarskog alata i oruđa, harpuna kojima su se davno izlovljavali kitovi (sjetite se djetinjstva i scena iz omiljenog nam “Moby Dicka”). Za dame, tu je i zbirka umjetničkih predmeta izrađenih od koralja i školjki, a također i zbirka školjki prebrušenih u “kovanice”, platežno sredstvo kojim su se koristile mnoge kulture na dalekom Pacifiku i još ponekim predjelima svijeta. Posebno su impozantni skeleti nekih vrsta morskih sisavaca pa glavnom halom Muzeja dominira gotovo kompletan kostur plavetnoga kita. Na gornjim razinama Muzeja nalazi se “Sailors career”, postava posvećena radu i istraživanjima Alberta I. sa živopisnom maketom u prirodnoj veličini njegovoga istraživačkog laboratorija na brodu L´Hirondelle. Malo je poznato da su istraživanja Alberta I. dovela do osnovnih saznanja o anafilaktičkoj alergijskoj reakciji, za koja je nešto kasnije dr. Charles Richet dobio Nobelovu nagradu za medicinu (desilo se to 1913. godine). Možda najatraktivniji dio Muzeja (barem za prosječne posjetitelje) nalazi se u podrumu gdje postoji čitav niz manjih i većih akvarija s čak 4000 vrsta riba te preko dvije stotine raznih kolonija životinja iz porodica beskralježnjaka. Akvariji su organizirani tematski tako da sustavno možete pratiti razvoj morskoga života posebno na Mediteranu, ali i ostalim svjetskim područjima s naglaskom na očuvanje mora i ekološku održivost (tropski pojas, oceanske zajednice, polarna mora i slično). Posebno su lijepi zatamnjeni akvariji s dubokooceanskim organizmima pa imate dojam kao da se stvarno nalazite u batiskafu na nekoliko tisuća metara ispod površine mora. U zatamnjenom dijelu Muzeja nalazi se i omanji akvarij (ili, bolje rečeno, veliki plitki bazen) gdje bezbrižno plivaju mladunci nekoliko vrsta morskih pasa koji su se uspješno izlegli oplodnjom u zarobljeništvu u sklopu znanstvenih radova djelatnika Instituta. Na povratku u centralni prostor Muzeja možete obići konferencijsku dvoranu gdje se “stvarala povijest” svjetskih oceanografskih istraživanja, ispred koje stoji popis ravnatelja Muzeja na kojem se, pored inih svjetski poznatih znanstvenika, nalazi i Cousteauovo ime. Osim dvorane možete obići i više manjih ureda djelatnika Instituta. Na kraju obilaska Muzeja možete se posvetiti kakvim memorabilijama u velikoj suvenirnici, a ne možete odoljeti da ne kupite ponešto, od ozbiljnih knjiga sa znanstvenim radovima na temu oceanografije pa do prigodnih filatelističkih zbirki, ili pak običnih privjesaka ili razglednica s replikama pojedinih muzejskih izložaka. 

Više o Oceanografskom muzeju u Monacu, koji je dio svjetske kulturne baštine, i kontroverzi koja se veže uz ulogu njegovih znanstvenika na invaziju tropske vrste alge caulerpa taxifolia možete pročitati u 21. broju SCUBAlife magazina (rujan 2015.).

SHARE