Kašalj i ronjenje

Ronioci se često susreću s kašljem. Kašalj sam po sebi nije bolest, već simptom.

To je fiziološka automatska, refleksna, obrambena reakcija organizma kao reakcija na podražaj ili prisustvo sluzi ili stranih tvari u dišnom sustavu. U samom aktu kašljanja međurebreni mišići i ošit naglim i snažnim grčenjem jako podižu tlak u prsnom košu i plućima izazivajući eksplozivno istiskivanje zraka. Osnovna funkcija ovog prirodnog mehanizma je čišćenje dišnih puteva odstranjivanjem stranih tvari iz njih. Na refleksnu radnju čovjek ne može utjecati, ali može i voljno kašljati. Kašalj nije bolest, već važan simptom nekih bolesti pa i onih disbaričnih. Najčešće je simptom infekcije respiratornog (dišnog) sustava, no može biti uzrokovan i srčanim bolestima, tumorima, alergijama i drugim. Razlikujemo nadražajni suhi kašalj kod kojega nema sluzi u dišnim putovima, produktivni kašalj kod kojega se stvara prevelika količina sluzi ili vode te kašalj koji izazivaju strane tekućine ili čvrste čestice, dimovi i pare. U ovaj zadnji spada i sindrom gornjih dišnih puteva kod kojega kašalj izaziva iritacija receptora izazvana slijevanjem iscjetka iz nosa i sinusa niz stijenke ždrijela. Suhi i produktivni kašalj mogu mijenjati svoj karakter, prelaziti iz jednog oblika u drugi. Dugotrajni suhi kašalj može potpuno iscrpiti osobu, učestalo naprezanje izaziva bolove u međurebrenim mišićima i trbuhu, a visoki tlak u samom aktu može izazvati i oštećenje plućnog tkiva različitog opsega, kada se u iskašljanog sadržaju pojavljuje i krv. Kod produktivnog kašlja izbacuju se veće ili manje količine sluzi koja može biti vrlo gusta i teško je iskašljati. Jedna i druga vrsta mogu ići u formi učestalog kašlja, ali i kao vrlo snažni napadaji u serijama koji jako umaraju osobu i ometaju disanje. Po trajanju kašalj označavamo kao akutni (traje do tri tjedna), subakutni (tri do osam tjedana) i kronični (duže od osam tjedana). U podvodnoj medicini značajno je i vrijeme kada se kašalj javlja u odnosu na uron.

Kašalj prije ronjenja

Uobičajeni razlozi za pojavu kašlja su virusne i bakterijske upalne bolesti dišnog sustava, astma, “pušačka pluća”, srčano popuštanje, alergije, zloćudne bolesti dišnih putova, izloženost iritativnim mehaničkim ili kemijskim inhalatornim agensima, kao i neki lijekovi (lijekovi protiv povišenog krvnog tlaka koji pripadaju skupini ACE inhibitora). Ako su upalne bolesti izraženije i duže, suhi kašalj postaje produktivan s izbacivanjem sluzi ili gnojnog sadržaja, a kod srčanog popuštanja s nakupljanjem vode u plućima pjenušavog vodenastog sadržaja. Nadražajni kašalj nakon preboljelih upalnih bolesti zna ostati duže vrijeme. Ronjenje pojačava podražaj na kašalj na više načina. S obzirom na rizik kašljanja pod vodom, nije preporučljivo roniti ako je prisutna bilo koja forma kašlja. Uz to, kod većine uzroka kašlja otežano je i disanje u manjoj ili većoj mjeri jer dišni putevi nisu potpuno prohodni, što sve skupa isključuje ronjenje. Izlaganje rizicima ronjenja u takvom stanju nerazumno je i vrlo opasno. Potrebno je javiti se svom liječniku koji će potražiti uzrok i liječiti ga, ovisno o porijeklu i vrsti kašlja, lijekovima koji razrjeđenjem sluzi olakšavaju iskašljavanje (ekspektoransi) ili onima koji smanjuju refleks kašlja kod suhih formi (antitusici). Kada nadražajni kašalj zaostane i neko duže vrijeme nakon prestanka akutne upalne bolesti i osoba je zdrava, neki nestrpljivi ronioci skloni su preranom vraćanju podvodnim aktivnostima uz korištenje antitusika. Njihovo djelovanje ne uklanja kašalj u potpunosti već mu samo smanjuje učestalost i intenzitet. Pored toga, postoje dvije vrste antitusika. Jedni spadaju u skupinu sintetskih neopioidnih antitusika i oni su relativno bezazleni lijekovi. Druga je skupina centralnih antitusika s opioidnim djelovanjem. Kao opijati, kodein i njegovi derivati izazivaju neugodne neželjene učinke – mučninu, povraćanje i vrtoglavicu, a razvijaju i ovisnost. Time dodatno drastično pojačavaju rizike ronjenja.

Kašalj tijekom ronjenja

Dok kod prethodnog sami odlučujemo o vlastitom ponašanju i svjesno možemo izbjeći nepotrebno izlaganje opasnosti, puno je veći rizik iznenadni i neočekivani kašalj tijekom ronjenja. Najčešći uzroci su naizgled banalni, ali posljedice mogu biti kobne. Događa se ponekada da zbog suženih kanala u nosu i ušima izjednačavanje tlaka Valsalvinim manevrom nije lagano i zahtijeva snažnije upuhivanje. Tada dio zraka može pobjeći ka grlu, umjesto ka unutarnjim strukturama uha, podražiti glasnice i druge strukture ždrijela i izazvati refleks kašlja. Pored toga, tijekom udisanja zraka kroz usnik neispravnog regulatora sitne kapljice sline i vode mogu biti udahnute u vidu sasvim sitnog spreja koji dolazi sve do pluća. Kako one u dišnim putevima predstavljaju stranu tekućinu, obrambeni refleks čišćenja izaziva kašalj. Nadražaj je gori kod udisanja spreja morske vode, nego slatke ili vlastite sline. Kod zimskih ronjenja u vrlo hladnoj vodi na regulatoru se stvore i kristalići leda koji udahnuti u plućima izazivaju osobito iritativan kašalj koji može trajati i dosta dugo nakon izrona. Kašalj tijekom ronjenja djeluje i psihološki na ronioca izazivajući često anksioznu stresnu reakciju, pa i paniku, čime se rizik povećava. Ako se i pojavi kašalj tijekom ronjenja, iznimno je važno izbjeći paniku, pokušati smirenim disanjem zaustaviti refleks pa i udisanjem iz tuđeg regulatora pokušati prevenirati udisanje spreja, ako je vlastiti regulator neispravan. Iznimno je opasno u panici izbaciti usnik jer kašalj započinje snažnim udahom koji se ne može spriječiti! Ako se ne radi samo o vrlo kratkom i blagom “kašljucanju”, pojava kašlja iziskuje kontrolirani izron. Kašalj koji se javi tijekom izrona, nekada kao jedini simptom (u blažim situacijama), a još češće udružen s bolom u prsima, može biti i znak da se dogodila barotrauma pluća, jedna od najgorih disbaričnih bolesti (ozljeda) ronilaca.

Ronilački plućni edem

Jednu neobičnu pojavu kašlja tijekom ronjenja, rjeđu, ali ne zanemarivu, treba posebno opisati. Riječ je o ronilačkom plućnom edemu. Plućni edem je pojava vode u plućima koja se tamo nakuplja iz vlastitih stanica. Uobičajeno se takvo stanje javlja kod srčanih bolesnika koji imaju kardiomiopatiju (srčano popuštanje), no takvi obično ne rone. Naravno, moguća je i prva pojava simptoma ove bolesti kod starijih ronilaca slabije tjelesne kondicije izloženih povećanom naporu. No, ona se javlja i kod mlađih, zdravih ronilaca, pri čemu još uvijek nije potpuno jasan mehanizam nastanka. Stoga treba poslušati preporuke koje je dao dr.sc. Fred Bove, jedan od najpoznatijih svjetskih autoriteta u podvodnoj medicini. On ističe sljedeće moguće uzroke ove opasne ronilačke bolesti: neispravan regulator koji daje preveliki otpor kod udaha (čime se pojačava negativni tlak u plućima i potencijalna pojava vode u njima), neregulirani povišeni krvni tlak tijekom ronjenja, srčane bolesti. Iako se stalno preporučuje dobra hidracija prije ronjenja, to podrazumijeva duži vremenski period, dok pretjerana količina tekućine neposredno prije ronjenja može izazvati pojavu plućnog edema. Može ga izazvati i spomenuta inhalacija spreja morske vode (Sindrom udahnute morske vode koji je prvi opisao dr. Carl Edmonds). U slučaju produženog otežanog disanja i nakon izrona, s kašljem i eventualnim iskašljavanjem pjene bez tragova krvi, uz izraziti dugotrajni umor te podatak o sigurnom režimu ronjenja bez barotraume pluća, treba uzeti u obzir mogući ronilački edem pluća. Prva pomoć je davanje čistog kisika, a neophodan je transport u najbližu bolnicu na odjel pulmologije gdje je neophodan stalni nadzor i intenzivna skrb jer se može razviti i akutni respiratorni distres (ARDS), teško i po život opasno stanje.

Kašalj nakon ronjenja

Svakom kašlju odmah po izronu treba pokloniti veliku pažnju, osobito ako ne prestane unutar nekoliko minuta. Po izronu se najčešće nastavlja kašljanje započeto pod vodom. Iritaciji treba neko vrijeme da se povuče, bez obzira na uzrok. Ako ronilac iskašljava sukrvavu pjenu vrlo je vjerojatno da se radi o barotraumi pluća, teškoj i po život opasnoj disbaričnoj ronilačkoj ozljedi koja iziskuje hitnu medicinsku pomoć. U slučaju pojave i neuroloških simptoma (vrtoglavice, mučnine, povraćanja, glavobolje, poremećaja svijesti…) radi se o barotraumatskoj plinskoj emboliji, a ona može biti udružena i s dekompresijskom bolesti.

Cjelovitu kolumnu dr. Maria Franolića o ovoj temi pročitajte u 27. broju SCUBAlife magazina (ožujak 2017.).

SHARE

Warning: A non-numeric value encountered in /home/scubalif/public_html/wp-content/themes/Newspaper/includes/wp_booster/td_block.php on line 1009