Fiziološke opasnosti u ronjenju s aparatom zatvorenog kruga (I.)

foto: Ivan Brezovec

Ronjenje je kao jahanje. Konj će Vas zbaciti kad-tad, samo je pitanje koliko ga puta prije toga morate uzjahati. (Dr. Bill Hamilton )

Gornja znamenita rečenica dr. Hamiltona jedna je od najznačajnijih poruka svakome tko roni ili namjerava roniti, bez obzira na iskustvo. Ona jasno govori o rizičnosti ronjenja te potrebi velikog opreza, promišljenosti, dobre procjene, vrhunske edukacije. Trebalo bi joj samo dodati da su vojna i tehnička ronjenja poput rodea.Međutim, cilj članka nikako nije odgovoriti bilo koga od bavljenja ovim atraktivnim sportom. Naprotiv, cilj je edukacijom i preventivom osigurati uživanje u podmorju bez posljedica za zdravlje ronilaca.Ronjenje s kisikom nekada je bilo rezervirano isključivo za vojna, točnije diverzantska ronjenja, te za spašavanje iz potopljenih podmornica. Kao i sva druga tehnika, bilo je tek pitanje vremena kad će ova oprema za autonomno ronjenje s kisikom (rebreather) prijeći ograde vojno-pomorskih baza i zainteresirati pasionirane zaljubljenike u sve načine boravka pod vodom. Nećemo se baviti tehničkim detaljima koji su predmet drugih napisa. Postavlja se, međutim, nekoliko važnih pitanja: tko i kada može i smije roniti s rebreatherom, koji su rizici i opasnosti i, konačno, što učiniti kada se pojave zdravstvene posljedice.


Rebreather (aparat za autonomno ronjenje s kisikom) je uređaj koji omogućava boravak pod vodom bez odavanja pozicije ronioca, obzirom da se process disanja (udisanja I izdisanja) odvija u “zatvorenom krugu”. Udiše se čisti kisik koji se kontinuirano dozira. Izdahnuti zrak, još uvijek bogatiji kisikom, prevodi se preko apsorbera kojim se uklanja ugljični dioksid. Ovaj zatvoreni sustav dovodi ronioca u rizik: od trovanja kisikom zbog udisanja čistog kisika (što je direktno ovisno o dubini ronjenja zbog povećanog parcijalnog tlaka kisika u krvi – količina kisika otopljena u krvi, te o dužini disanja), od trovanja ugljičnim dioksidom, te od iznenadne hipoksije (nedostatka kisika). Sva ova stanja ugrožavaju život ronioca u iznimno kratkom vremenu. Pored toga, kao I kod svih drugih vidova ronjenja, postoji opasnost od barotraume pluća, ali nemoguć je razvoj dekompresijske bolesti zbog udisanja čistog kisika.
U hiperbaričnim centrima rade se tzv. testovi tolerancije kisika, kojim se treba ustanoviti eventualno postojanje smanjene tolerancije na kisik. Ova je pojava poznata, iako nije učestala. Zapravo bi svi ronioci, bez izuzetka, trebali učiniti ovakve testove prije započinjanja bavljenja ronjenjem na velikim dubinama ili s plinskim mješavinama. Ali za ronjenje sa zatvorenim krugom ovakav test je jedan od najvažnijih. Inače zdrav čovjek, može i ne biti svjestan da ne smije biti izlagan čistom kisiku za uobičajeno vrijeme. Zbog toga je to ujedno i diskvalificirajuća pretraga za rebreather.
Trovanje kisikom
Čisti kisik potencijalno je otrovan plin. Toksični učinci ovog plina na ljudski organizam dvojaki su. Dugotrajnim izlaganjem čistom kisiku na bilo kom tlaku (uključujući normalan) trajno se može oštetiti funkcija pluća – plućna forma trovanja kisikom. Stoga je maksimalna dnevna izloženost ovom plinu ograničena na ukupno 4 sata, uključujući ponovljena ronjenja. S druge strane, s povećanjem dubine povećava se I količina kisika u krvi, što u konačnici dovodi do neurološke forme trovanja kisikom. Ona nastaje iznenadno, ponekad najavljena vrlo kratkotrajnim simptomima, a ispoljava se kao veliki epileptički napadaj (padavica), što je u uvjetima boravka pod vodom potencijalno fatalno. Zbog ove dvije forme trovanja kisikom, ronjenje s rebreatherom je definirano tablicama različitih ratnih mornarica, a koje su preuzete I u civilnom ronjenju. Najčešće su u uporabi norme ronjenja s kisikom američke ratne mornarice:
DUBINA /m MAKS. DOPUŠTENO VRIJEME/min.
3 / 240
4.5 / 150
6 / 110
7.5 / 75

Zapamtimo sljedeće o trovanju kisikom:
• toksično djelovanje pod povišenim tlakom pojavljuje se u dva oblika
– plućni oblik (kada je pO2 koji udišemo duže vrijeme preko 0,6 bara)
• ne predstavlja problem u rekreativnom ronjenju
• može se sresti kod rekompresijskih tretmana ili dugotrajnog boravka u podvodnim nastambama
– nervni oblik (kada je ronilac kratkotrajno izložen čistom kisiku ili visokim pO2 u udahnutoj smjesi)
• može se susresti pri ronjenju zrakom s aparatom otvorenog kruga na velikim dubinama
• veća je opasnost kod ronjenja mješavinama obogaćenim kisikom (EAN, HELIOX)
• osobito je izražena opasnost kod ronjenja aparatima zatvorenog kruga
Simptomi i prevencija neurološkog oblika
• simptomi uključuju:
– sužavanje vidnog polja
– šum u ušima
– otežano disanje
– trzanje grupa mišića
– bljedilo kože
– znojenje
– mučnina, nagon na povraćanje
– generalizirani grčevi (konvulzije)

• prevencija
– izbjegavati duboka ronjenja
– obvezna kontrola smjese prije ronjenja
– dobra kontrola plovnosti
LIJEČENJE: smanjenjem pO2 simptomi ubrzo nestaju bez posljedica, dakle neophodno je izroniti i prijeći na udisanje zraka.
Hipoksija
Hipoksijom nazivamo stanje smanjenog parcijalnog tlaka kisika u krvi (količina kisika otopljena u krvi). Javlja se u dva osnovna oblika:
– HIPOKSIJA (stanje prouzročeno smanjenom dobavom  kisika do stanica)
– ANOKSIJA (stanje potpunog prekida dobave kisika do stanica)
U ronjenju može nastati u apnei, u ronjenju autonomnim ronilačkim aparatima zatvorenog kruga, te kod trovanja CO i CO2
Kod ronjenja sa zatvorenim krugom uslijed nedovoljne skrbi o aparatu (dostatno ispiranje sustava) hipoksija nastaje iznenada i bez prethodnih simptoma, a manifestira se trenutnim gubitkom svijesti s potencijalno fatalnim posljedicama.
Trovanje ugljičnim dioksidom (CO2) – Hiperkapnija
Hiperkapnijom nazivamo stanje povišenog parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida u krvi (količina CO2 otopljena u krvi). Ugljični dioksid je normalni produkt metaboličkih procesa u stanicama. Njegova uloga je vrlo bitna za proces disanja, jer predstavlja glavni stimulator centra za disanje u produženoj moždini. Međutim, povećanje fizičke aktivnosti znatno povećava stvaranje CO2 (0,3 – 3 lt/min), a u aparatima zatvorenog kruga može nastati naglo zbog akumulacije ovog plina u sustavu za njegovo odstranjenje ili nakupljanjem u masci.
Toksično djelovanje nastaje uslijed nakupljanja, što se uglavnom ne sreće u amaterskom, rekreativnom ronjenju aparatima otvorenog kruga kod ronjenja na većim dubinama, ili pri fizički zahtjevnim ronjenjima, teškom podvodnom fizičkom radu (podvodni radovi), ronjenja u zatvorenim sistemima uslijed neispravnosti absorbensa (podmornice, batiskafi) te ronjenja s aparatima zatvorenog kruga. Prvi znak je pojava ubrzanog disanja (koje ronilac ne može kontrolirati). U slučaju pojave simptoma obvezno odmah prekinuti svaku fizičku aktivnost i izroniti na površinu bez rada perajama.
Kao što se vidi iz prethodnog, uz ostale mjere predostrožnosti, u slučaju pojave simptoma bilo kojeg od tri navedena stanja neophodno je odmah početi smanjivati dubinu, sve do izrona na površinu. Kao i kod svih drugih izranjanja, tu postoji opasnost od barotraume pluća. Ona je izraženija kod ronjenja aparatom sa zatvorenim krugom ne samo zbog stanja ronioca koji je doživio neko od trovanja, već i zbog same prirode aparata gdje dolazi do širenja ekspandiranih plinova u vreći, što može forsirano povećati i tlak u plućima.

SHARE