Iako je crno-bijela fotografija i danas općeprihvaćena, ipak je rjeđe zastupljena u podvodnoj fotografiji.

Zbog same njene prirode te “zahvaćanja” ciljane publike, podvodna fotografija uglavnom ima dokumentaristički karakter. Naime, jedno od njenih glavnih obilježja je prikazivanje rijetko zapažanih motiva čija je važna namjena i upoznavanje javnosti u generalnom smislu (motivima i objektima koji su inače manje dostupni i poznati). Taj svoj cilj podvodna fotografija uglavnom uspješno i ostvaruje, bez obzira radi li se o fotografijama nevelike estetske vrijednosti koje služe samo da dočaraju nečiji godišnji odmor proveden na ronilačkim lokacijama, ili se radi o fotografijama visoke dokumentarističke ili umjetničke vrijednosti snimljenih od strane velikana podvodne fotografije. Sve te fotografije na neki način izazivaju određeni odjek i natprosječnu zainteresiranost i ronilačke populacije, ali i ljudi koji s morem i ronjenjem nemaju nikakve veze. U današnje doba globalnih vizualnih komunikacija još i više.

No, u isto vrijeme je zanimljivo i da su mnogi podmorski motivi već “potrošeni”, viđeni bezbroj puta i možda ne generiraju toliko oduševljenje kao što zaslužuju. Paralelno s time promotrimo na trenutak i već dugogodišnje trendove u normalnoj “suhoj” fotografiji gdje se crno-bijele fotografije jasno ističu kao zasebna kategorija. I to potpuno opravdano, jer crno-bijela fotografija donosi ono “nešto drugo”, pa se u nekim slučajevima čak smatra i umjetničkom.

Neke takve primjere možete vidjeti u našoj galeriji, a više o ovoj temi pročitajte u petnaestom broju SCUBAlife magazina (ožujak 2014.).

SHARE